Projekt ''COLINDA''

HRZZ

Novosti

 

14. studenoga 2015.

 

Četvrta kroatološka konferencija - Dubrovnik u hrvatskoj povijesti

   Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu organiziraju svake druge godine kroatološku konferenciju posvećenu važnim temama iz povijesti hrvatske kulture. Četvrta kroatološka konferencija bit će posvećena Dubrovniku i njegovoj kulturno-povijesnoj baštini. Održat će se 16. XI. 2015. – 18. XI. 2015. u Dubrovniku u suorganizaciji s Gradom Dubrovnikom, Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Sveučilištem u Dubrovniku i Zakladom BERCAB.
   Dubrovačka kulturno-povijesna baština jedinstveni je svjetski fenomen. Od ranosrednjovjekovnih početaka, preko teritorijalnoga, gospodarskoga i društvenoga razvoja srednjovjekovne komune, do petstoljetne političke samostalnosti i svekolikoga razvoja Dubrovačke Republike, svojim vrelima predstavlja najbogatije dokumentirani odsječak hrvatske povijesti. Iako na samom jugu hrvatskoga kulturnoga prostora, Dubrovnik je i u najkompliciranijim povijesnim trenutcima sudjelovao u njegovoj izgradnji i trajno obilježio njegov identitet.
   Na Četvrtoj kroatološkoj konferenciji predviđeno je da se okupe znanstvenici i proučavatelji koji će polazeći od veza i međusobnoga prožimanja dubrovačkoga prostora s drugim hrvatskim krajevima obraditi teme iz područja historiografije, književnosti, jezikoslovlja, filozofije, prirodnih znanosti, likovne kulture, glazbene povijesti, crkvene povijesti, političke povijesti, demografije, etnologije, gospodarstva i drugih područja, a koje su obilježile i oblikovale dubrovačku povijest i dubrovački identitet kao jednu od područnih sastavnica hrvatskoga kulturnoga prostora.

 

Program i sažetci

 

14. listopada 2015.

pozivnica 2015Čast nam je pozvati Vas a predstavljanje naših knjiga:

ANALI ZAVODA ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU

DUBROVNIK ANNALS

OREBIĆ U 19. STOLJEĆU PREMA KATASTRU FRANJE I, sv. 2 i 3.
(autorica: Irena Ipšić)

STANOVNIŠTVO POPOVA U HERCEGOVINI: RAVNO
(autor: Marinko Marić)

MIT O DUBROVNIKU: DISKURSI O IDENTITETU RENESANSNOGA GRADA
(autor: Lovro Kunčević)

DUBROVNIK PONOVLJEN JAKETE PALMOTIĆA DIONORIĆA
(priredila: Slavica Stojan)

VLASTEOSKE KUĆE U GRADU DUBROVNIKU 1817. GODINE
(autorica: Ivana Lazarević)

Knjige će predstaviti:
Rina Kralj-Brassard, Jasenka Maslek, Jelena Obradović Mojaš, Relja Seferović, Slavica Stojan i Nenad Vekarić.

U programu sudjeluju: Vanda Đanić (violončelo), Alberto Frka (klavir) i Brigita Dražinić Masle.

Prezentacija će biti u petak 16. listopada 2015. u 18,00 sati u Sorkočevićevom ljetnikovcu na Lapadu.

 

15. rujna 2015.

doktorandi na Lastovu

 

Dana 12. rujna 2015. na Lastovu  u okviru Druge radionice projekta ''Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća'' održale su se uspješne obrane prijedloga doktorskih disertacija poslijediplomskog doktorskog studija “Povijest stanovništva”. Vedran Stojanović je predstavio sinopsis pod naslovom ''Slika gradskog prostora u narativnim i književnim djelima: Dubrovnik od 15. stoljeća do velikog potresa 1667. godine'', Ariana Violić Koprivec ''Doseljavanje iz mediteranskih zemalja u Dubrovnik (1808-1918)'', Ankica Džono Boban ''Uzroci smrti u Dubrovniku (1825-1918)'', Marko Rašica ''Dubrovačke bratovštine nakon pada Republike zmeđu institucija, propisa i prakse'' i Sandra Šutalo ''Razvoj stanovništva Neretvanskog kraja u 20. stoljeću''. 

 

 

 

 

 

 

 

 

16. kolovoza 2015.

Stanovništvo Popova
 
 Marinko Marić, Stanovništvo Popova u Hercegovini: Ravno. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2015.


Danas, a i u vrijeme Dubrovačke Republike, područje Ravnoga u Popovu pripadalo je drugoj državi. No, unatoč tome, to je područje bilo u najužem dubrovačkom gravitacijskom krugu, poput Dubrovačkog primorja ili Konavala. U svakom trenutku prošlosti u Dubrovniku je bilo 10-15% stanovništva podrijetlom iz Popova u Hercegovini. Stoga je istraživanje stanovništva Ravnoga, koje je obavio Marinko Marić, zanimljivo ne samo za tamošnje žiteljstvo nego je vrlo važno za sagledavanje povijesnodemografske slike čitavog prostora Dubrovnika i nekadašnje Republike.
Marinko Marić je u svom istraživanju bio suočen s mnogim poteškoćama. Mnoga arhivska vrela u Hercegovini, prvenstveno matične knjige, uništene su u nemirnim vremenima. Taj nedostatak Marić je nadoknadio istraživanjem brojnih dubrovačkih i crkvenih vrela u kojima je pronalazio podatke o stanovništvu i obiteljima. U knjizi se donosi broj stanovnika u različitim trenucima u prošlosti, vjerska struktura stanovništva, vitalna statistika. Analiziraju se i brojni druge povijesnodemografski pokazatelji koji se odnose na strukturu stanovništva, demografske ritmove, na migracije, posebno na iseljavanje. Autor ove knjige došao je i do nalaza koji nadilaze mikroregiju koju je izučavao. Posebno je zanimljiva njegova analiza mjesečne distribucije vjenčanja s obzirom na različito vrijeme trajanja korizme. Prvi je koji je u Hrvatskoj to precizno izračuno, utvrdivši točno za svaku godinu vrijeme korzme. Nadalje, izuzetno je zanimljiva analiza strukture izbjeglica u vrijeme Hercegovačkog ustanka kada je tri četvrtine stanovništva župe Ravno izbjeglo u Dubrovnik i Dubrovačko primorje. Veliku pažnju historiografije privući će i nalaz da je 1847. godine  župnicima u Popovu poslana okružnica da ne smiju više dozvoliti da kum vodi mladenku u bračnu postelju. Knjizi je priložen i DVD sa sjajnim dokumentarnim filmom “Stanovništvo Popova u Hercegovini: pečat vremena”, filmom koji prikazuje borbu čovjeka s prirodom u jedinstvenom fenomenu Popova polja, koje je jedan dio godine bilo duboko jezero, a drugi dio godine polje na kojem se proizvodila hrana. Ovaj potresni film oživotvoruje Marićevu povijesnodemografsku analizu i nakon gledanja gledatelj se osjeti sretnim što se nije rodio pedeset ili stotinu godina ranije.
Ova izvrsna Marićeva knjiga, nastala u okviru doktorskog studija “Povijest stanovništva”, a tiskana u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, značajan je doprinos hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj povijesnoj demografiji i veliki spomenik Ravnome, čiji će žitelji u njoj saznati brojne informacije o povijesti svoje obitelji i zavičaja.
 Nenad Vekarić
 
 18. srpnja 2015.

Mit o Dubrovniku

Lovro Kunčević, Mit o Dubrovniku. Diskursi o identitetu renesansnoga grada. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2015.

U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku tiskana je knjiga Lovra Kunčevića, Mit o Dubrovniku. Riječ je o izvrsnoj znanstvenoj monografiji koja istražuje načine na koje su renesansni Dubrovčani govorili o svom gradu-državi, odnosno različite “slike” Republike koje su stvorili u razdoblju između 14. i 17. stoljeća. Uzimajući u obzir najraznovrsnije dokumente – od književnosti, preko kronika i diplomatske prepiske, sve do rituala i likovnosti – ova knjiga je zapravo povijest dubrovačkog govora o sebi tijekom nekoliko stoljeća. Po Kunčeviću taj višestoljetni govor o Republici može se podijeliti na tri velike cjeline, odnosno tri temeljna diskursa o identitetu: diskurs o porijeklu, o državnosti i o granici.
Prvo poglavlje posvećeno je diskursu o porijeklu koji obuhvaća različite legende o osnutku i ranim stoljećima Grada, te počecima njegovih političkih institucija i same vlastele. Slika početaka Dubrovnika, kao što Kunčević pokazuje, drastično je mijenjana kroz vrijeme, jer je mlada Republika tražila sve dostojnije i prestižnije porijeklo za sebe i svoje vlasteoske vladare. Drugo poglavlje posvećeno je diskursu o državnosti, odnosno povijesnim mitovima i teorijskim razmatranjima o neovisnosti i političkom sistemu dubrovačkog grada-države. Ono s jedne strane prati postepenu pojavu ideje da je Dubrovnik posve neovisna republika, a s druge istražuje različite načine na koje su Dubrovčani opisivali institucije svoje Republike i njen društveni sklad. Treće poglavlje posvećeno je diskursu o granici, ispitujući kako su Dubrovčani predstavljali i komentirali činjenicu da njihov Grad leži na mjestu dodira različitih religija, carstava, čak civilizacija. Uz službene panegiričke opise Dubrovnika kao katoličkog graničara spram osmanskih “nevjernika” i pravoslavnih “shizmatika”, ovo poglavlje istražuje i pritajenu raspravu o opravdanosti bliskih veza s Osmanlijama, koja je duboko odredila književnost i historiografiju renesansnoga Grada. Konačno, epilog knjige rekonstruira “posthumno” djelovanje dubrovačkih diskursa o identitetu, odnosno njihove odjeke u suvremenoj historiografiji, književnosti i popularnoj kulturi. Drugim riječima, bavi se zanimljivom činjenicom da su, promijenjeni kroz susret s modernim ideologijama, mnogi od tih drevnih stereotipa preživjeli sve do danas te još uvijek određuju naše mišljenje o Dubrovniku.

Ivana Lazarević

 

 

 

2. srpnja 2015.

Ideologija rodoslovlja

 Stjepan Ćosić, Ideologija rodoslovlja. Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595.  

    U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu tiskana je knjiga Stjepana Ćosića, Ideologija rodoslovlja. Riječ je o izvrsnoj znanstvenoj monografiji, u kojoj Ćosić na temelju novih arhivskih dokumenata i Korjenić-Neorićeve genealogije, sačuvane u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu, dešifrira nastanak tzv. Ilirske heraldike. O toj temi objavljen je dosad značajan broj radova širom Balkanskog poluotoka, često s vrlo dvojbenim i romantičarskim interpretacijama. Jednako tako i sam grbovnik poslužio je mnogima u prošlosti da na temelju njega sazdaju vlastiti lažni grb. Ćosić je u ovoj sjajnoj knjizi dokazao da je zapravo riječ o „dubrovačkoj“ priči. Potomci razvlaštenih baštića iz Dubrovačkog primorja, na čelu s Ohmućevićima iz Grgurića i Korjenićima iz Banića, koji su 1399. godine kada je Dubrovačka Republika stekla taj teritorij bili pokmećeni, dva stoljeća kasnije pokušali su oživjeti staru priču, nadajući se da će u kontekstu novog vremena uspjeti ponovno doći do svojih nekadašnjih bosanskih posjeda. Stvoren je grbovnik, izrađivale su se genealogije pomoću kojih se pokušavao dokazati raniji plemićki status. Knjiga sadrži analizu nastanka prvih grbovnika i genealogija i prati razvoj Ilirske heraldike sve do novijih prilagodbi iz 18. i 19. stoljeća. Na kraju knjige priložen je i Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. godine. Riječ je o izuzetno zanimljivoj, odlično napisanoj i bogato ilustriranoj monografiji, koja će biti zanimljiva ne samo ekspertnim krugovima nego i široj publici, posebno žiteljima Dubrovačkog primorja.

Nenad Vekarić
 
 
 
 
 
 
 Orebić 3Orebić 2

Irena Ipšić, Orebić u 19. stoljeću. Prema katastru Franje I, sv. 2 i 3.
   
    U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku tiskane su druga i treća knjiga Irene Ipšić pod naslovom “Orebić u 19. stoljeću prema katastru Franje I”. Dok je u prvoj knjizi autorica koristila katastar iz 1836. godine kao polazište u analizi raznih gospodarskih, društvenih, demografskih i inih procesa, u drugoj i trećoj knjizi podastrla je popis svih objekata i zemljišnih čestica u dvije katastarske općine - Podgorje (sv. 2) i Orebić (sv. 3). Podgorje je katastarska općina u kojoj se nalaze brdska sela i franjevački samostan Gospe Anđela, a primorski dio integralni je dio današnjeg naselja Orebić, područje u kojem su danas smješteni hoteli i predjel zvan Škvar u kojem je nekoć bilo brodogradilište Pelješkog pomorskog društva. U vrijeme stvaranja katastra Franje I. taj dio je bio nenaseljen.
    Uz popis objekata i čestica priložene su izvorne detaljne karte s ucrtanim česticama. U knjigama Irene Ipšić mnogi će žitelji Orebića i okolnih naselja pronaći svoje prezime i moći rekonstruirati slijed vlasništva zemlje, a povijesna znanost dobila je značajno djelo, koje će, kad budu istražene i druge katastarske općine na području Dubrovačke Republike, omogućiti detaljnu analizu zemljovlasničkih odnosa ne samo u vrijeme kada je nastao spomenuti katastar nego i ranije, za vrijeme Dubrovačke Republike. Istraživanja dubrovačkih katastarskih općina potaknuta su na doktorskom studiju “Povijest stanovništva”. Ubrzo će biti objavljeni rezultati istraživanja katastra Babinog Polja, a u tijeku su istraživanja i nekih drugih katastarskih općina iz Dubrovačkog primorja i Konavala.

Nenad Vekarić

 

22. travnja 2015.

 vrata

     Dana 22. travnja 2015. u sklopu Festivala znanosti, u Zavodu za povijesne znanosti održano je predavanje dr. sc. Lovra Kunčevića ''Povijest Dubrovnika, Jadrana i Mediterana: suvremena istraživanja i mogućnosti obrazovanja''. Nakon predavanja dr. sc. Relja Seferović je održao predavanje o Ljetnikovcu Petra Sorga. Također, akademik Nenad Vekarić je održao prezentaciju projekta Hrvatske zaklade za znanost ''Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća (Transformations of the Collective and Individual Identities in the Dubrovnik Republic from the Late Middle Ages until the Nineteenth Century). Predavanjima su prisustvovali učenici Gimnazije Dubrovnik i Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića.

 

 

 

 

 

 

 18. travnja 2015.

Anali 1/2015

  Anali 2/2015

 Uz 53. broj časopisa Anali dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU

U izdanju dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU javnosti se nudi 53. broj časopisa Anali. Petnaest novih radova ravnomjerno je raspoređeno u dva sveska, a tradicionalno bogat izbor istraživačkih tema proteže se u kronološkom redoslijedu od antičkih i srednjovjekovnih pitanja duhovnog i materijalnog nasljeđa dubrovačkog kraja, pa do posve aktualnih prijedloga o prostornoj i funkcionalnoj klasifikaciji naše ladanjske arhitekture danas.
Arheološki stručnjaci Mato Ilkić, Nikolina Topić i Željko Peković u zajedničkom radu predstavljaju nove numizmatičke nalaze s područja benediktinskog samostanskog kompleksa Sv. Marije od Kaštela i kule Gornji Ugao, ilustrirajući svoje rezultate dragocjenim katalogom s pregledom pronađene numizmatičke građe i detaljnim opisom svakog artefakta. Mladi slavist i paleograf Kristian Paskojević potanko raspravlja o osobitostima ćirilične diplomatske minuskule, pisma kojim se znala koristiti srednjovjekovna dubrovačka kancelarija u pravnim i diplomatskim poslovima. Analizirajući tri dokumenta iz ranog 15. stoljeća o otkupu Sokol grada, autor upotpunjava svoje izlaganje brojnim prilozima, od snimaka tipičnih slovnih oblika ovoga pisma, do transliteracije izabranih tekstova. Igor Fisković zaslužan je pak za vrijedan povijesno-umjetnički doprinos radom o drvenim skulpturama s oltara 16. stoljeća na Lopudu, otkrivajući njihovo podrijetlo u bližem krugu Paola Campse, najistaknutijeg kipara u drvu iz Venecije 16. stoljeća.
Pišući o pjesnicima suvremenicima velikog potresa iz 1667. godine i o njihovim umjetničkim doživljajima dubrovačke katastrofe, Slavica Stojan se pita koliko su autentične njihove emocije i stvaralački zanos, a koliko je prisutna pragmatika i puka želja da se pomognu diplomatska nastojanja vlasti i privuče željena pomoć iz inozemstva. Stradanjem dubrovačkog društva nakon velikog potresa bavi se i Petrica Balija, koja na temelju izvornog arhivskog gradiva proučava brojne zabilježene slučajeve krađe iz ruševina i podizanje prvih tužbi tim povodom pred Kaznenim sudom. Kazneni postupci iz kasnijeg razdoblja, 18. stoljeća, predmet su interesa Hrvoja Baričevića, Ruže Radoš i Nelle Lonza. U zajedničkom radu istražuju kako su pokretani postupci po službenoj dužnosti, a kako po privatnoj tužbi i na temelju cjelovite analize rekonstruiraju osnovne značajke kaznenog progona u posljednjem stoljeću Republike. Istraživanja prakse Kaznenog suda u Dubrovniku 18. stoljeća zajedno su se također prihvatile Darija Stanić, Ivana Mrđen i Rina Kralj-Brassard, pišući o nasilju prema djeci i kriminalitetu mladih. Ustanovljeno je da su ubojstva djece i mladih, čedomorstva i silovanja vrlo rijetka kaznena djela u postupcima pred Kaznenim sudom, kao i da je dubrovačka sudska praksa vrlo brzo procesuirala počinitelje kad su žrtve bila djeca. Navedenim radom ujedno završava prvi svezak ovog broja Anala.
Drugi svezak časopisa otvara dragocjen prilog povijesti medicine iz pera Nede Kovačić. Autorica razmatra ulogu kirurga i brijača kao sudskih vještaka u postupcima dubrovačkog Kaznenog suda u 18. stoljeću. Stotine zabilježenih slučajeva iz bogatog arhivskog gradiva govore da su se kirurzi i brijači znali naći na sudu i u drugom statusu, ne samo kao stručni svjedoci, nego i kao tužitelji i optuženici. U radu je potvrđena hipoteza da je vremenom dolazilo do pada razine nasilja zbog rasta blagostanja u Dubrovniku sredinom 18. stoljeća. Lovorka Čoralić pak istražila je zanimljiv fenomen Dubrovčana vojnika u mletačkim pješačkim postrojbama u 18. stoljeću, i to na temelju vrela iz Državnog arhiva u Veneciji. Iako zasad nema cjelovitog odgovora na pitanje zašto su Dubrovčani pristupali u vojne postrojbe druge, i to u mnogočemu suparničke države, ipak iz ponuđenih priloga možemo doznati mnogo kroz njihove osobne podatke i status u mletačkim postrojbama.
Pedagog, govornik i klerik Francesco Maria Appendini svojim je polustoljetnim radom u dubrovačkom Kolegiju pijarista na prijelomu 18. i 19. stoljeća odavno privukao pažnju mnogih istraživača. Velikom broju objavljenih radova o ovom poznatom učenjaku pridružuje se ovdje prilog Relje Seferovića, razmatrajući Appendinijevo govorničko umijeće na primjeru dvaju javnih istupa, i to na sjednici učenog Domoljubnog društva i na zadnjem ispraćaju kneza Orsata Gozze u katedrali. Znameniti učitelj dubrovačke mladeži oprezno je pritom pozivao na društvenu reformu, nadahnuvši se engleskim racionalizmom i raspravama Johna Lockea. Povjesničar znanosti Stanislav Južnič portretirao je slovenskog liječnika Matiju Gregora Kraškoviča, koji je početkom 19. stoljeća radio u Kotoru i Dubrovniku, a proslavio se kao prvi slovenski i hrvatski pionir letova s balonom. Razdoblju austrijske uprave pripada i temeljita analiza katastarskih prihoda i izravnih poreza na Pelješcu u drugoj polovici 19. stoljeća, nastala zajedničkim naporom Irene Ipšić i Jasenke Maslek. Na temelju dobivenih podataka procjenjuje se stupanj razvoja pojedinih naselja na poluotoku i sagledava udio i značenje poljoprivredne proizvodnje, kao i drugih djelatnosti na Pelješcu.
Franko Mirošević nastavlja trajno istraživanje povijesti Velike župe Dubrava do kapitulacije Italije, opisujući u ovom radu na temelju brojnih izvora prilike u Dubrovniku i okolici tijekom 1943. godine. Deša Karamehmedović predstavlja se preglednim radom posvećenim pitanjima društvenog vrednovanja dubrovačke ladanjske arhitekture. Na temelju terenskog istraživanja provedenog od 2009. do 2014. godine, autorica nudi obuhvatnu klasifikaciju ljetnikovaca prema prostornoj disperziji, suvremenoj namjeni, vlasništvu, stupnju zaštite i sadašnjoj arhitektonskoj reprezentativnosti. Napokon, povjesničarka književnosti i etnologinja Simona Delić razmatra razne oblike balade kao književnog žanra, s osobitim obzirom na folklorističke aspekte proučavanja tog žanra u hrvatskoj usmenoj tradiciji. Autorica vješto povezuje teorijske rasprave ponikle na obimnoj izabranoj literaturi s vlastitim istraživačkim iskustvima i uspomenama, dajući tako ovom tekstu jaku osobnu notu.
Anali tradicionalno završavaju rubrikom Osvrti i kritike, s desetak prikaza recentnih objavljenih naslova u domaćoj i stranoj znanstvenoj i stručnoj literaturi. Iscrpno su predstavljene monografije posvećene srednjovjekovnoj i renesansnoj svakodnevici i gospodarstvu, sinteze koje mogu postati novi sveučilišni udžbenici. Našlo se pritom mjesta i za osvrte na monumentalnu studiju o dubrovačkoj katedrali, odnosno na dvosveščanu zbirku razgovora s našim sugrađanima iz 20. stoljeća. Ovaj relativno mali, ali uzoran izbor kritika novih izdanja govori o neprekidnom i sustavnom praćenju suvremenih historiografskih dosega. Među njima posebno mjesto zaslužuje i sam časopis Anali.    
                                                                                                  Relja Seferović

 26. siječnja 2015.

Kristina Puljizević

 

Kristina Puljizević, doktorandica na poslijediplomskom doktorskom studiju „Povijest stanovništva“, obranila je 26. siječnja 2015., u Zagrebu, doktorski rad pod naslovom „Porođaj u Dubrovniku 1815. – 1918.“ pod mentorstvom prof.  dr. sc. Tatjane Buklijaš  i stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti, polje povijest, grana hrvatska i svjetska povijest moderna i suvremena povijest.

Doktorski rad obranjen je pred Povjerenstvom u sastavu:
prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica,
Akademik Nenad Vekarić, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, član,
prof. dr. sc. Nella Lonza, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, članica.

 

 

 

 

 

 12. prosinca 2014.

Sveučilište u Dubrovniku

Novi studij na Sveučilištu u Dubrovniku

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta izdalo je potvrdu kojom se potvrđuje da su Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za humanističke znanosti (u osnivanju) i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, upisom studijskog programa zajedničkoga preddiplomskoga sveučilišnog studija Povijest Jadrana i Mediterana u Upisnik studijskih programa, stekli uvjete za početak izvođenja predloženoga studijskog programa.

Nositelj studija je Sveučilište u Dubrovniku, a suradnička je ustanova Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izvođenje studija započet će od akademske 2015./2016. godine i traje tri godine a njegovim se završetkom stječe 180 ECTS bodova i akademski naziv sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) povijesti (univ. bacc. hist.). 

Logično je da Dubrovnik, kao grad s izrazito bogatim povijesnim naslijeđem, dobije vlastiti studij iz područja humanističkih znanosti, polja povijest. Dubrovnik i Dalmacija imaju prestižnu institucionalnu infrastrukturu muzeja, knjižnica i arhiva za koje su iznimno potrebni kadrovi s obrazovanjem iz mediteransko-jadranske povijesti. Jednako tako, Dubrovnik ima rastuće Sveučilište i mrežu znanstvenih ustanova za kojih potrebe u potpunosti odgovara specifičan profil znanstvenika formiran na ovakvoj vrsti studija - osposobljenih za specijalistička istraživanja bogate povijesne baštine u regiji.

Program studija bitno je drugačiji od programa sličnih institucija u Hrvatskoj. Specifičnim ga čini izrazit naglasak na stjecanju znanja i vještina koje sežu od pomoćnih povijesnih znanosti sve do turističkog marketinga, a, s druge strane, sam programski sadržaj, fokusiran na srednjovjekovni i ranovjekovni Jadran i Mediteran s naglaskom na predmodernom razdoblju. Iako program sadržava kolegije koji se bave antičkom i modernom poviješću, težište je nastavi na području srednjeg i ranog novog vijeka. Fokusiranost na tu epohu logična je s obzirom na baštinu i kapacitete Dubrovnika, i omogućuje da studenti steknu izrazito visok stupanj upućenosti u problematiku.

Druga specifičnost studija je njegova geografska perspektiva. Naime, većina nastave usredotočena je na geografsku regiju koja se sastoji iz tri koncentrična dijela: cjelokupnog Mediterana, jadranskog prostora, te Dubrovnika i šire okolice. Ovakva geografska perspektiva studentima pruža drugačiji i detaljniji uvid u dubrovačko-dalmatinsku povijest od klasičnog kurikuluma koji je prezentira u okviru nacionalne povijesti.

Treća specifičnost studiju leži u snažnom naglasku na praktičnim vještinama. Uz uobičajenu edukaciju iz pomoćnih povijesnih znanosti (paleografije, diplomatike, kodikologije), studij obuhvaća i „arhivski praktikum“ posvećen prvenstveno arhivskom radu. Povrh toga velik broj kolegija o konkretnim povijesnim temama bit će popraćen radom na dokumentima u dubrovačkom Državnom arhivu. Uz naglasak na istraživačkom aspektu historiografije, studij također nudi kolegije koji se bave turizmom, kulturnim menadžmentom ili konzervacijom. Cilj oblikovanog ovakva, snažno interdisciplinarnog programa jest spojiti klasično humanističko obrazovanje s menadžerskim i marketinškim vještinama, čime bi se stvorili kadrovi osposobljeni da povjesničarsko znanje primijene i izvan uskoga znanstvenog polja - u medijima, u kulturnom i turističkom sektoru.

Uvjeti upisa bit će objavljeni u Natječaju za upis u prvu godinu preddiplomskih studija u akademskoj 2014./2015. godini, a sve informacije bit će dostupne na web-stranici www.unidu.hr/upisi

24. studenog 2014. 

Dani otvorenih vrata 2014.

 

 

 

DANI OTVORENIH VRATA HAZU
25. i 26. studenoga 2014.
10 –19 sati

U  tridesetak  znanstvenoistraživačkih  i  muzejsko-galerijskih  jedinica  Akademije  u Zagrebu  i  četrnaest  gradova  Hrvatske  održat će  se  raznovrsne  prezentacije,  promocije  i predavanja  kojima će  akademici,  znanstvenici  i  umjetnici  pojedinih  jedinica  približiti osjetiteljima znanstvenu, kulturnu i umjetničku djelatnost Hrvatske akademije.

U Dubrovniku će, u utorak u 11 sati, prof. dr. Slavica Stojan održati predavanje ''SORKOČEVIĆI (SORGO): Posljednji izdanci intelektualnog sjaja Republike''. Nakon toga, akademik Nenad Vekarić će održati predstavljanje projekta Hrvatske zaklade za znanost ''Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća (Transformations of the Collective and Individual Identities in the Dubrovnik Republic from the Late Middle Ages until the Nineteenth Century).

Pozivamo Vas da provedete ugodne trenutke u predavanju i šetnji kroz Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadskoj obali 6.

 

 

 

 

 

 3. listopada 2014.

Zavod

4. i 5. listopada u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku održat će se prva radionica projekta Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća (Transformations of the Collective and Individual Identities in the Dubrovnik Republic from the Late Middle Ages until the Nineteenth Century)

Program radionice:


Subota 4. listopada 2014.

9:00-9:15 Dobrodošlica
Nenad Vekarić (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)

9:15-10:00 Između kulturne konstrukcije i življenog iskustva: kritički pregled suvremenih teorijskih i metodoloških pristupa istraživanjima identiteta
Zrinka Blažević (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

10:00-10:15 Pauza

10:15-11:00 Identitet hrvatskog naroda kroz prehranu
Saša Missoni (Institut za antropologiju u Zagrebu)

11:00-11:15
Pauza

11:15-12:00 Romeji, Grci, Heleni. Transformacije kolektivnog identiteta u helenofonim područjima (13.-19. stoljeće)
Vesna Cvjetković (Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)


Nedjelja, 5. listopada 2014.

9:00-9:45 Predstavljanje projekta: Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća
(HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku uz potporu Hrvatske zaklade za znanost)
Zdenka Janeković-Römer  (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)
Lovro Kunčević  (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)
Nenad Vekarić  (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)

9:45-10:15 Utemeljiteljska konferencija Europskog društva za povijesnu demografiju Alghero, Sardinija, 25-27. 9. 2014: iskustvo umrežavanja
Irena Ipšić (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)
Rina Kralj-Brassard  (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)
Ivana Lazarević (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)

10:15-10:30 Pauza

10:30-11:15 Mediteranski identitet u kontekstu članstva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji
Hrvoje Marušić (Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)


11:30-12:30 Predstavljanje projekta Povratak kući
(Sveučilište u Dubrovniku uz potporu Grada Dubrovnika)
Vesna Cvjetković (Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova)
Nenad Vekarić (HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku)
Andro Vlahušić (Grad Dubrovnik)

13:00 Izlet u Konavle

 

Sudionici skupa:
Članovi projekta Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća: Štefica Curić-Lenert, Marija Gjurašić, Irena Ipšić, Zdenka Janeković Römer, Antun Koncul, Rina Kralj-Brassard, Lovro Kunčević, Ivana Lazarević, Nella Lonza, Marinko Marić, Vesna Miović, Zrinka Pešorda-Vardić, Kristina Puljizević, Relja Seferović, Slavica Stojan, Nenad Vekarić

Studenti doktorskog studija Povijest stanovništva (generacija 2014/2015): Ankica Džono Boban, Azra Hadžić, Ahmet Kalajdžić, Ljiljana Knez, Lucija Komaić, Sanja Krželj,  Nada Raič, Ivana Ružić, Vedran Stojanović, Sandra Šutalo, Natalia Varnakova, Ariana Violić-Koprivec, Daria Vučijević, Radoslav Zaradić

Govornici:
Zrinka Blažević, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
Vesna Cvjetković, glavna tajnica Ministrice vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske
Hrvoje Marušić, pomoćnik Ministrice vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske
Saša Missoni, ravnatelj Instituta za antropologiju u Zagrebu
Andro Vlahušić, gradonačelnik grada Dubrovnika
Božena Vranješ-Šoljan, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
 
Skup je otvoren za javnost

 

1. listopada 2014.

  Vlastela grada Dubrovnika 5

 Nenad Vekarić, Vlastela  grada Dubrovnika, 5. Odabrane biografije (E – Pe). Zagreb-Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2014.
U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku izašao je peti svezak knjige Nenada Vekarića, Vlastela grada Dubrovnika koji sadrži odabrane biografije pripadnika vlasteoskog kruga od slova E do Pe. Svaka biografija sastoji od detaljnog opisa rodbinskog kruga, podataka o školovanju i karijeri, djelima i recepciji, s vrlo bogatom starijom i recentnom literaturom, iscrpnim arhivskim i bibliografskim podacima, te s priloženim fotografijama i faksimilima arhivskih dokumenata.
U ovom svesku nalazi se ukupno 171 biografija. Najviše je obrađeno članova rodova Pecorario, poznatijeg pod prezimenom Gozze (Gučetić) – 45, Gundula (Gundulić) – 33, Menze (Menčetić) – 18. U knjizi su i biografije članova iz roda Gradi (Gradić), Luccari (Lukarević), Natali, Pauli, Juda, Klašić, Martinussio (Martinušić) kao i manje poznatih izumrlih rodova Kalić, Naimeri i Pezane (Peženić).
    U knjizi su obrađene biografije poznatih ličnosti: pjesnika i povjesničara Ignacija Đurđevića, opata Stjepana Gradića, pjesnika Ivana Gundulića, povjesničara Jakova Lukarevića, pjesnika Šiška Menčetića, filozofa Nikole Gučetića i mnogih drugih. Ono po čemu je ova knjiga još važnija jest da su u njoj donesene biografije mnogih značajnih, ali nedovoljno istraženih, ponekad i gotovo “zaboravljenih” dubrovačkih plemića, čija je uloga u razvoju Dubrovačke Republike bila vrlo velika, a nisu dobili adekvatan historiografski tretman iz raznih razloga - ili zato jer su pripadali razdoblju za koje nema dovoljno arhivskih vrela ili su jednostavno promicali istraživačkoj pažnji. Tako su u knjizi svoje mjesto našli knez Krvaš iz 12. stoljeća, koji je potjecao iz roda Martinusso, knez Damjan Juda, za kojeg autor drži da je bio prvi poznati borac za slobodu Dubrovnika, a koji je život skončao samoubojstvom nakon što ga je svrgnuo vlastiti zet državnim udarom 1205. godine, pa Marin Gučetić, osoba najznačajnija za zbacivanje mletačke vlasti 1358. godine i bez čijeg angažmana vjerojatno ne bi bilo Dubrovačke Republike. Uz ključne osobe na političkom planu, brojne poklisare i vojne zapovjednike, obrađeni su i dosad nepoznati, Antun Galiopa, najstariji pronađeni dubrovački pjesnik-vlastelin, koji je živio u 13. stoljeću i još nekoliko manje eksponiranih pjesnika, graditelj Đivo Đurđević, pravnik Šiško Đurđević, povjesničar Ivan Marinov Gundulić i njegov brat isusovac Marin, osnivač Collegium Ragusinum, ubijeni diplomat, pravnik Frano Gundulić, nekoliko urotnika u Velikoj zavjeri iz roda Georgio, među kojima je bio i pjesnik Stjepan s nadimkom Giman, osnivači kazališta Luka Bonda i Vladislav Gozze, kao i neki likovi koje je povijest zapamtila po gestama, od osnivača benediktinskog samostana Ivana Mihovog Gundulića u 13. stoljeću ili osnivača župe Pridvorje Marina Gradića u 16. stoljeću, pa do strastvenog kockara Pavla Lukarevića, koji je na samrti odlučio obeštetiti one kojima je za života uzeo novac na kocki ili zavodnika i legendarnog “plačljivca”, poklisara Sekunda Gučetića, koji je toliko zapomagao pred osmanskim velikodostojnicima da je ovima “bilo zlo od samog spomena njegova imena”.
    Uz biografije u literaturi već poznatih dubrovačkih plemkinja Marije Gundulić udate Gučetić, Marije Giorgi-Bona, benediktinke Benedikte Gradi, objavljene su i biografije Bone Grubešine Gundula, udate Bisti, po kojoj je oblikovano prezime roda Bona, i danas gotovo zaboravljene slikarice Jelene (Ilke) Natali, čija biografija u ovoj knjizi sadrži i fotografije tri njezina djela.
    Ovaj izuzetan leksikografski poduhvat nastavit će se sljedeće godine, kada je predviđena objava šestog sveska s odabranim biografijama od slova Pi do kraja abecede.

    Ivana Lazarević

 

23. rujna 2014.

 Stojan_Palmotic‘Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića Dionorića’, priredila i uvodnu studiju napisala Slavica Stojan. Zagreb-Dubrovnik: HAZU Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2014.


    U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku objavljen je  Dubrovnik ponovljen, pjesničko djelo Jakete Plamotića Dionorića, koje je priredila Slavica Stojan. Ovo poznato Palmotićevo djelo koje je u cjelini objavljeno davne 1878. godine, napisano je na hrvatskom jeziku, u formi klasičnog epa od dvadeset pjevanja (dvadeseto pjevanje je ostalo nedovršeno), kroz koja autor opisuje strahote Velike trešnje 6. travnja 1667, oporavak srušenog Dubrovnika, te diplomatska nastojanja, u kojima je i osobno sudjelovao, da se sačuva njegova sloboda.
    Uočivši da je riječ o zanemarenom i zaboravljenom a jedinstvenom djelu, Slavica Stojan mu je posvetila svoj znanstveni interes. Dubrovnik ponovljen je sada opet objelodanjen, i to tako što je Stojan tekst dijelom prilagodila suvremenim pravopisnim načelima. Slijedeći njegovu naraciju, ali i uspoređujući je s povijesnim dokumentima, autorica u uvodnoj studiji nudi sveobuhvatnu analizu ovoga djela. Iščitavajući Dubrovnik ponovljen paralelno je istraživala fenomen Velike trešnje kroz različite serije arhiva Dubrovačke Republike.
     Dubrovnik ponovljen unio je u hrvatsku književnost prostor europskog ‘istočnog pitanja’. Palmotić je prvi pisac koji obrađuje područje istočno od domicilnog prostora, prvi koji ga je u hrvatskoj književnosti još prije 350 godina geografski i topografski predočio i književno uobličio. Palmotićev uradak, do danas nedovoljno prepoznat kao umjetnički čin, posve je izuzetan kulturološki i literarni doprinos hrvatskoj književnosti. Iskazujući iskustvo stvarnosti kroz vlastiti pjesnički svijet, Dubrovnik ponovljen je najpotpuniji, najautentičniji i dramski najsnažniji književni doprinos dubrovačkoj historiografiji.

Vesna Miović

 

 

 

21. rujna 2014.

 

Vlasteoske kuće Ivana Lazarević, Vlasteoske kuće u gradu Dubrovniku 1817. godine

    U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, u seriji “Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice”, tiskana je knjiga Ivane Lazarević, Vlasteoske kuće u gradu Dubrovniku 1817. godine. Popis stanovništva, proveden desetak godina nakon pada Dubrovačke Republike, najstariji je pojedinačni popis stanovništva, popis koji je imenom i prezimenom, razvrstane prema kućanstvima, obuhvatio sve žitelje Dubrovnika. U tom je popisu Ivana Lazarević utvrdila mrežu vlasteoskih kuća i ubicirala ih na terenu. Da bi u tome uspjela, istražila je više arhivskih fondova, oporuke dubrovačke vlastele, ostavinske rasprave, i posebno katastar Franje I. iz 1837. godine i sve kasnije katastarske dopune do polovice 20. stoljeća.
    U prvim poglavljima knjige autorica se osvrnula na urbani razvoj Dubrovnika od 13. stoljeća do pada Dubrovačke Republike i utvrdila granice seksterija, koji su se mijenjali kako se s juga prema sjeveru širio grad Dubrovnik. Utvrdila je osnovne demografske pokazatelje i socijalnu organizaciju urbanog prostora u gradu Dubrovniku. U najopsežnijem dijelu knjige analizirala je svaku pojedinačnu vlasteosku kuću unutar gradskih zidina, utvrdila lokaciju (seksterij) i pratila kretanje vlasništva poslije 1817. godine sve do pedesetih godina 20. stoljeća. Lokaciju svake kuće popratila je kartografskim prikazom i fotografijom omogućivši čitaocu lako pronalaženje. Vlasteoske objekte razdijelila je u dvije skupine - kuće u kojima vlastela žive i kuće koje su njihovo vlasništvo, ali u njima ne stanuje. U četvrtom poglavlju knjige analizirala je prostorni raspored vlasteoskih kuća. Tako je utvrdila da je 4% dubrovačkih plemića, koliki je tada bio njihov udio u ukupnom gradskom stanovništvu, imalo ili posjedovalo blizu 12% stambenih jedinica, a kad bi se u obračun uzela i veličina objekata, njihov bi udio u vlasništvu ili posjedu stambenog prostora premašio 20%. Nadalje, Lazarević je analizirala distribuciju vlasteoskih kuća prema gradskim seksterijima, pa je utvrdila da u nekim seksterijima (Sv. Marija) vlastele uopće nije bilo, dok je u najelitnijim seksterijima, a to su tada bile kuće u prvom nizu na Placi, njihov udio dosegao oko 15% u sjevernom (Dogana), a čak 24% u južnom seksteriju (Velika fontana). Istraživanja i rezultati do kojih je došla Ivana Lazarević otvaraju mnoga daljnja istraživačka pitanja i već sada bacaju novo svjetlo na razumijevanje najstarije povijesti grada Dubrovnika i funkcioniranje njegova vladajućeg staleža. Tako se, na primjer, već sada može naslutiti da je u trenutku zatvaranja vijeća 1332. godine vlasteoski stalež, koji je tada činio oko 40% stanovništva (dakle, deset puta više nego 1817. godine), imao u vlasništvu gotovo cijeli grad, što potvrđuje tezu da je vlasništvo nad gradskim nekretninama bio i jedan od ključnih kriterija stjecanja plemstva u trenutku kad se ono tek formiralo.
    Knjiga Ivane Lazarević izvrsno je strukturirana i popraćena vrlo slikovitim i indikatvnim kartama, te fotografijama koje je izradio dubrovački fotograf Boris Jović. Riječ je o izvrsnom znanstvenom djelu s obiljem informacija koje će biti zanimljive ne samo sadašnjim i budućim stanovnicima stare dubrovačke gradske jezgre nego i vrlo korisne svima koji se budu bavili istraživanjem i obnovom dubrovačkih kuća i palača, te povjesničarima koji će uz pomoć ove knjige, iako se odnosi na razdoblje poslije pada Dubrovačke Republike, lakše moći razumjeti i dubrovačku najstariju prošlost i način formiranja i funkcionranja vlasteoskog kruga.

Nenad Vekarić

1. srpnja 2014.

HRZZ

 

Dana 11. srpnja 2014. u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska obala 6, održat će se prezentacija projekta Hrvatske zaklade za znanosti ''Transformacije kolektivnih i individualnih identiteta u Dubrovačkoj Republici od kasnog srednjeg vijeka do 19. stoljeća (Transformations of the Collective and Individual Identities in the Dubrovnik Republic from the Late Middle Ages until the Nineteenth Century)''. Prezentaciju će voditi upravitelj Zavoda i voditelj projekta akademik Nenad Vekarić. Pozivamo sve zainteresirane da uveličaju svojim prirustvom ovaj događaj.

 

 

 

 

 

 

18. lipnja 2014.

Nella Lonza

  

    Na svečanoj sjednici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, održanoj 18. lipnja 2014. godine u Zagrebu, prof. dr. Nella Lonza, znanstvena savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, proglašena je za članicu suradnicu Razreda za društvene znanosti Hrvatske akademije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

26. svibnja 2014.

Anali 1/2014Anali 2/2014

 Komunikacija, razmjena, baština: uz 52. broj dubrovačkih Anala HAZU

    Listajući oba sveska netom objavljenog 52. broja Anala dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU moramo se i nehotice zapitati koja je veza među 19 novih radova. Ponuđena je prava lepeza tema, koje izviru iz povijesti, arheologije, klasične filologije, jezikoslovlja, književnosti, povijesti umjetnosti, ekonomije i političkih znanosti. Obilježavaju ih različiti metodološki postupci, nastali su iz raznovrsnih vrela koja su ovom prilikom ravnomjerno podijeljena između materijalne baštine i pisanih dokumenata. Ipak, dublji pogled govori da sve ove radove povezuju istraživanje raznih oblika društvene komunikacije i traganje za svim vrstama razmjene materijalnih i duhovnih dobara. Pritom je neizostavan oslonac na bogatu dubrovačku baštinu, čijim dijelom naposljetku postaju i sami.
    Tipičan primjer je rad Valentine Zovko o metodama i tehnikama komunikacije između vlasti i diplomatskih poslanika, kao novi uvid u postupke dubrovačke diplomacije u prvoj polovici 15. stoljeća, s ciljem proširenja granica prema zaleđu i zaštite tada postojećih. Jadranski odraz komunikacijskih izazova daju Lovro Kunčević i Domagoj Madunić, razmatrajući mletačke pokušaje da se zauzme Dubrovnik u vrijeme velikog potresa 1667. Povezanost naše obale s gradom na lagunama pod okriljem Sv. Marka također ilustriraju Lovorka Čoralić i Maja Katušić, zastavši uz životopis pravog morskog vuka, Peraštanina Josipa Kolovića Matikole, kapetana mletačkih ratnih brodova s konca 18. stoljeća. Ovi su radovi pretežno nadahnuti međunarodnim odnosima, ali većina  objavljenih tekstova izučava probleme komunikacije unutar samog dubrovačkog društva. Pišući o prijevodima ženidbenih ugovora među dubrovačkim Židovima, “ketubama”, Vesna Miović daje još jedan važan doprinos razumijevanju ove specifične zajednice koja je stoljećima imala važno mjesto u svakodnevici našeg grada. Problem “pulsiranja dubrovačke svakodnevice” privukao je i Rinu Kralj-Brassard, potaknuvši je da potanko istraži knjige troškova Kneževa dvora u razmaku od 16. do 19. stoljeća.
    Postojalo je, dakako, i neugodno naličje skladne komunikacije i mirne svakodnevice. Podjele među klericima, razlike u mišljenjima uz trajne napore vlasti Republike da nametnu vlastita gledišta osjetila su se prigodom obilježavanja jubilarne Svete godine 1550., o čemu piše Relja Seferović, dok su Goran Cvjetinović i Nella Lonza u radu o protutužbama u dubrovačkim kaznenim postupcima 18. stoljeća još jednom na temelju bogatog arhivskog gradiva upozorili na domišljatost i upornost “okorjelih prekršitelja”, uspješno demonstrirajući otpor pojedinca državnom represivnom aparatu. Užem području demografskih istraživanja pripada pak rad Ivana Madžara i Vlada Pavičića o demografskim obilježjima župe Orah na vrgoračkom području početkom 19. stoljeća, potanko analizirajući strukturu stanovništva da bi izabrano područje smjestili unutar opće slike demografskih procesa zagorskog dijela kopnene Dalmacije. Važnost materijalne imovine za društveni položaj u izmijenjenim političkim prilikama ranog 19. stoljeća uočile su Ivana Lazarević, vodeći nas kroz antuninske kuće po popisu stanovništva iz 1817. godine, te Irena Ipšić i Jasenka Maslek u zajedničkom radu posvećenom utjecaju pomorskog kapitala na razvoj Pelješca. Njihov konačni zaključak o posrednom utjecaju kapitala na sam kulturni identitet naselja otvara nam put do veće skupine radova oslonjenih na umjetničku baštinu kao jako uporište komunikacije i razmjene dobara.
    Branka Milošević i Nikolina Topić predstavile su rezultate arheoloških istraživanja samostana Sv. Marije od Kaštela, obradivši ovom prilikom ulomke talijanske glazirane keramike, majolike “berettine”, tipične za mletačko područje. Važnost kulturne razmjene naglasio je i Vinicije B. Lupis u radu o dubrovačkom moćniku glave Sv. Stjepana Ugarskog u Stolnom Biogradu u Mađarskoj, kao dokaz kvalitete dubrovačkih zlatarskih radionica. Obrnutu sliku možemo vidjeti u radu koji isti autor potpisuje sa Sanjom Žaja Vrbica, o prvim dubrovačkim slikaricama s prijelaza 19. u 20. stoljeće, prateći kako su se strani utjecaji odrazili u našoj sredini i ohrabrili pet umjetnica iz svjetovnog i crkvenog miljea da prekorače prag anonimnosti. Pored likovnih ljepota našlo se mjesta i za ljepotu riječi, pa je Simona Delić pjesnički razigrano usporedila španjolsku romancu s hrvatskom bugaršticom, upozorivši da se metaforika hrvatske pjesme može pripisati utjecaju orijentalnog pjesništva, dok Tanja Brešan i Josip Galić upozoravaju na važne doprinose gramatike Pera Budmanija, koji je implementirao ilirsku tradiciju u svoj rad. Napokon, zahvaljujući velikom naporu Irene Bratičević dobili smo važan katalog rukopisne ostavštine Ruđera Boškovića pohranjene danas u SAD-u, s više od devet stotina tekstova.
    Ljubitelji suvremene povijesti naći će mnogo zanimljivosti u radovima Marije Benić Penava o malim industrijskim i manufakturnim poduzećima na našem području do kraja 1930ih, s naglaskom na proizvodnji električne energije i prehrambenoj industriji, kao i Franka Miroševića, nastavljajući istraživati zbivanja na području Velike župe Dubrava tijekom Drugog svjetskog rata. Naposljetku, gotovo svakog stanovnika dubrovačkog kraja i okolice mogla bi danas privući tematika koju su zajedno istražili Nives Vidak i Joško Sindik, analizirajući novinske napise o kupoprodaji nekretnina u staroj gradskoj jezgri od 1995. do 2006.
    Upotpunjen s devet osvrta na razna izdanja tiskana posljednjih godina, među kojima ima i polemičkih tonova, novi broj Anala nastavlja putem dokazanim tradicijom i potvrđenim uspjehom: privući nove suradnike, obratiti se što široj publici, što temeljitije istražiti našu baštinu.

Relja Seferović

   

17. svibnja 2014.

Marinko Marić

Marinko Marić, doktorand na poslijediplomskom doktorskom studiju „Povijest stanovništva“, obranio je 16. svibnja 2014. godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagreb, doktorski rad pod naslovom ''Stanovništvo župe Ravno 1804-1918. godine'' pod mentorstvom akademika Nenada Vekarića i stekao akademski stupanj doktora humanističkih znanosti.

 Doktorski rad obranjen je pred Povjerenstvom u sastavu:

prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, (predsjednica)
prof. dr. sc. Anđelko Akrap, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (član)
dr. sc. Robert Skenderović, Hrvatski institut za povijest, Zagreb  (član)
 

 

 

 

22. travnja. 2014. 

 pozivnica 2014

 Dragi prijatelji, čast nam je pozvati Vas na predstavljanje naših knjiga:

ANALI ZAVODA ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU


DUBROVNIK ANNALS


ŽIDOVKE U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
(autorica: Vesna Miović)


THE EUROPEAN TRIBUTARY STATES OF THE OTTOMAN EMPIRE N THE SIXTEENTH AND SEVENTEENTH CENTURIES
(priređivači: Gábor Kármán i Lovro Kunčević)


DJECA MILOSRĐA: NAPUŠTENA DJECA U DUBROVNIKU OD 17. DO 19. STOLJEĆA
(autorica: Rina Kralj-Brassard)


OREBIĆ U 19. STOLJEĆU PREMA KATASTRU FRANJE I.
(autorica: Irena Ipšić)


Knjige će predstaviti: Štefica Curić Lenert, Lovro Kunčević, Relja Seferović, Slavica Stojan i Nenad Vekarić
U programu sudjeluju: Lovro Barišić (gitara), Nika Burđelez i Brigita Masle Dražinić

Prezentacija će biti u petak 25. travnja 2014. u 19,00 sati u Sorkočevićevom ljetnikovcu na Lapadu.

17. travnja 2014.

 Electoral bags and polizze with the names of those eligible to the office of the Priorate in Florence, 15th c.Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku u suradnji s King's College London organizira međunarodni znanstveni skup „Cultures of Voting in the Mediterranean, ca.1200.-1700.“ Skup je organiziran u sklopu šireg projekta „Cultures of Voting in Pre-Modern Europe koji je financiran od British Academy/Leverhulme Trust.

Na skupu će sudjelovati petnaestak znanstvenika iz europskih zemalja (Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Nizozemska, Švicarska, Ukrajina, Hrvatska, itd.), a održat će se 25. i 26. travnja 2014. u prostorijama Zavoda i Poslijediplomskog središta Dubrovnik.

 Program:

Friday 25th April– Institute for Historical Sciences, Lapadska obala 6
9.00-9.15 Registration   
9.15-9.45 Introduction (Serena Ferente and Lovro Kunčević)
9.45-11.00 Session One: Florence and Genoa(Chair: Miles Pattenden)
Lorenzo Tanzini:From discussion to vote. Practices of political deliberation and written records in communal Italy (read by Lovro Kunčević)
Serena Ferente: Elections and parties in fifteenth-century Genoa
11.15-12.45 Session Two: Venice (Chair: Serena Ferente)
Maartje Van Gelder: Voting for a new doge. The electoral politics of the ducal vacancy in Venice
Maud Harivel: Golden, coloured and linen balls: material aspects of the political elections in the Doge´s palace of Venice
13:00-13:30 Transfer to Center for Advanced Academic Studies, Don Frana Bulića 4
Pauza      
14.30-16.00 Session Three: Dalmatia (Chair: Lovro Kunčević)
Nella Lonza: Cultures of voting in medieval Split: models and practices   
Zrinka Pešorda: Voting and election in the elite Ragusan confraternities of St. Anthony and St. Lazarus  (14th-16th c.)
16.15-18.30 Session Four: Mediterranean Monarchies (Chair: Miles Pattenden)
Pierluigi Terenzi: The citizens and the King: Voting and elections procedures in south-Italian towns under the Aragonese
Vicent Baydal: Voting in the Parliament of Catalonia(14th-16th c.)
Alexandr Osipian: Voting on the move: elections of caravanbashi by Armenian merchants trading in the Ottoman Empire

Saturday 26th April– Institute for Historical Sciences, Lapadska obala 6
10.00-12.15 Session Five: Voting in the Church (Chair: Serena Ferente)
Vesselina Vachova: Let's vote for the New World Order: procedural, administrative, legal and ideological dimensions of the Dardanelles meeting in 1235
Alex Russell: Popular involvement in ecclesiastical elections: theories and practices in the Western Church (1378 - 1462)
Miles Pattenden: Cultures of secrecy in the Papal Conclave
12.30-13.00 Roundtable Discussion(Chair: Miles Pattenden)

List of participants:
Vicent Baydal (Oxford University)
Serena Ferente (King’s College London)
Maud Harivel (University of Bern/ Ecole Pratique des Hautes Etudes)
Lovro Kunčević (Croatian Academy of Sciences and Arts)
Nella Lonza (Croatian Academy of Sciences and Arts)
Alexandr Osipian (Kramatorsk Institute of Economics and Humanities)
Miles Pattenden (Oxford Brookes University)
Zrinka Pešorda (Croatian Institute of History)
Alex Russell (Warwick University)
Lorenzo Tanzini (University of Cagliari)
Pierluigi Terenzi (University of Milan)
Vesselina Vatchkova (National Academy of Arts, Sofia)
Maartje Van Gelder (University of Amsterdam)
 

 27.1.2014.

Orebić u 19. stoljeću

 Irena Ipšić, Orebić u 19. stoljeću. Prema katastru Franje I. Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku: 2013.
    
    U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku tiskana je knjiga Irene Ipšić pod naslovom “Orebić u 19. stoljeću prema katastru Franje I”, svezak 1. Autorica je vrlo vješto koncipirala svoj rad koristeći katastar 1836. godine kao polazište u analizi raznih gospodarskih, društvenih, demografskih i inih procesa. Pridodavajući svakom analiziranom elementu vremensku dimenziju i prateći razvoj neke pojave i prije (od vremena Dubrovačke Republike) i poslije 1836. godine, te izborom dviju katastarskih općina koje su imale različit razvoj - priobalnu katastarsku općinu Orebić i brdsku katastarsku općinu Podgorje - uspjela je rekonstruirati i izvrsno interpretirati godspodarski i društveni razvoj najvećeg naselja poluotoka Pelješca.
    Područje Orebića bilo je u okvirima Dubrovačke Republike specifično zbog izrazite pomorske orijentacije stanovništva koja je dovela do stvaranja bogatog brodovlasničkog sloja. Stoga je Republika već od 18. stoljeća (odnosno čak i od kraja 17. stoljeća) izuzela to područje, odobravajući (neformalno) otkup od kmetstva. Uz Orebić, taj je privilegij imao još jedino Cavtat, kao brodarski centar na drugoj strani Republike. Autorica je pronašla vrlo dobre primjere kojima je potkrijepila analizu tog procesa, u kojem nekadašnji kmetovi ne samo da su se otkupili od kmetstva nego su i sami postajali gospodarima, često i puno strožima od svojih prethodnika jer su se nalazili na licu mjesta i lakše kontrolirali ubiranje prihoda nego što su to ranije mogla vlastela stacionirana u Dubrovniku. Zanimljiva je i analiza čestica zemlje i čestica zgrada, koja pokazuje višestruko veću opterećenost kmetskim obvezama u k.o. Podgorje nego u k.o. Orebić, a koja potvrđuje naznačeno kretanje procesa otkupljivanja od kmetstva, koje je ranilo u pomorski orijentiranim zonama, a kasnilo u ruralnima. Analizirajući vlasničku strukturu, Ipšić je uočila kako je proces litoralizacije tog područja počeo znatno ranije nego drugdje, i već u prvoj polovici 19. pridonio zapuštenosti obrađenih površina u Podgorju. U analizi poljoprivredne proizvodnje Ipšić analizira glavne kulture, pa tako govori o vinogradarstvu i maslinarstvu kao najraširenijim kulturama, te o ratarstvu, povrtlarstvu, šumarstvu i stočarstvu. U toj analizi dolazi i do nekih iznenanđujućih rezultata - jedan od njih je da je zastupljenost vinograda u ukupnom fondu obrađene zemlje bio dvostruko veći od pelješkog prosjeka što je, s obzirom na izrazitu pomorsku orijentaciju tog dijela Pelješca, neočekivan nalaz. Nadalje, utvrđuje gotovo dijametralnu razliku u odnosu između neplodnog, obrađenog i neobrađenog zemljišta u Orebiću i u Podgorju, koja vrlo slikovito pokazuje kako je tekao gospodarski razvoj na ovom dijelu Pelješca i kako se težište gospodarske aktivnosti iz Podgorja prebacilo u Orebić. Odnosno: kako je razvoj pomorstva povratno utjecao na razvoj poljoprivrede - i “poljoprivredno” razvio baš ono područje kojemu je glavna gospodarska orijentacija pomorstvo, a ne ono koje je ostalo u okvirima poljoprivredne proizvodnje. Autorica posebnu pažnju pridaje naglom širenju Orebića u 19. stoljeću prateći promjene u prostornom razvoju od katastrom utvrđenog stanja 1836. godine do širenja tijekom druge polovice 19. stoljeća i kasnije u 20. stoljeću. Govori i o privatnom prostoru (o stambenim i gospodarskim objektima), te o regulaciji javnog prostora i izgradnji javnih objekata (crkve i sakralni objekti, drugi javni i infrastrukturni objekti), čiji je zamašnjak uslijedio kad je za Austrije Orebić postao manji administrativni centar.
    Ovom jasno i pregledno napisanom knjigom Irena Ipšić dala je značajan doprinos gospodarskoj povijesti poluotoka Pelješca i Dubrovačke Republike.

    Nenad Vekarić

11.12.2013.

Djeca milosrđa

 Rina Kralj-Brassard, Djeca Milosrđa. Napuštena djeca u Dubrovniku od 17. do 19. stoljeća. Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku: 2013.

    Novoobjavljena knjiga Rine Kralj-Brassard u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku Djeca Milosrđa. Napuštena djeca u Dubrovniku od 17. do 19. stoljeća vrstan je znanstveni doprinos poznavanju povijesti marginalnih skupina, prije svega na historijskom području Dubrovačke Republike. Marginalizacija je najčešće zasnovana na spolnom, rasnom, kulturološkom, vjerskom ili jezičnom obilježju i sl. i uvijek se odnosi na dinamiku između dviju društvenoanalitičkih kategorija: centra koji je izvor moći, snage, privilegija i dominacije - i rubova koji imaju značajke bespomoćnosti, nemoći, neutjecajnosti i gubitništva u društvu u kojem žive. Marginalci postaju prepoznatljivi tek u trenutku kad su institucionalizirani u društvu, premda ni to ne umanjuje društvene uvjete njihova života koji ih definiraju u odnosu na središnju kategoriju dominantnih.
    Autorica je u svojoj knjizi, koja je plod duljeg arhivskog istraživanja ponajviše u fondu Dubrovačke Republike Državnoga arhiva u Dubrovniku, pažnju posvetila najranjivijoj marginalnoj skupini - onoj koju čine napuštena djeca. Budući da je pojava djeteta izuzetno rijetka, ne samo u arhivskim dokumentima nego je općenito u našoj  kulturnoj povijesti relativno malo sadržaja posvećeno pojavi djeteta, to više znanstvene pažnje izaziva knjiga kojoj je u središtu zanimanja priča o napuštenoj djeci, o njihovom životu između skrbi i nasilja, o karitativnim ustanovama koje su se njima bavile, te o njihovim sudbinama koje autorica iščitava iz poslovnih knjiga Hospitala milosrđa u Dubrovniku, koje je djelovalo od 1432. godine, poslovnih ugovora s dojiljama i udomiteljima, te različitim drugim izvorima relevantnim za demografsku povijest nahoda.
    Autorica naprije uvodi čitatelja u potresni fenomen napuštanja neželjene djece kroz različita europska povijesna razdoblja, počevši od samog osvita historije, potom razmatra procese suočavanja s problemima neželjenog roditeljstva i nastanak specijaliziranih institucija za prihvat nahočadi, upoznaje čitatelja s osnutkom i djelovanjem najpoznatijih europskih nahodišta u Firenci, Veneciji, Bolonji, Rimu i Milanu, potom u Napuljskom Kraljevstvu, Francuskoj, Austrougarskoj, Španjolskoj i Portugalau, u Rusiji, Engleskoj i SAD-u.
    Središnje mjesto u ovoj knjizi pripada podrobnoj analizi djelovanja i rada institucije dubrovačkog Hospitala milosrđa, od njegova utemeljenja kada je donijeta odluka o izgradnji dubrovačkog nahodišta te postavljen humanistički natpis nad njegovim ulaznim vratima koji je imao za cilj neprestano podsjećati pripadnike elitnih staleža na milosrdnu ljubav prema onima koje je nemilosna sudbina okrznula već od samog začeća. Do najmanjeg detalja autorica je proučila djelatnu praksu te ustanove, od njezina financiranja do unutrašnjeg uređenja, pronalaženja poslovnih partnera, načinu upravljanja ustanovom, sve do njezina održavanja i zapisa u poslovnim knjigama. Još je zanimljivije poglavlje u kojem nas autorica suočava sa štićenicima Hospitala milosrđa u Dubrovniku koji su bili plod izvanbračnih, ali i zakonskih veza, te različitim razlozima zbog kojih su to postajali. Analizirajući značajke napuštanja novorođenčeta u Dubrovniku autorica ispisuje cijeli niz različitih tragičnih događaja koji je tome vodio. Opisala je mjesta i načine na koje se sve dijete ostavljalo, te jednostavnu proceduru kako je nahod postajao “komunsko dijete”. Zabilježila je što se sve o djetetu znalo ili nije znalo prije nego što je ušlo u okvir komunske skrbi, kako ih se pokrštavalo, koja su im imena i prezimena nadjevana, te kako su prethodno ona bivala osmišljena. Zabilježila je mrežu dojilja u Dubrovniku i okolici, ne samo onih koje su hranile djecu iz nahodišta, a također i široki krug posvojitelja i udomitelja, njihovim zanimanjima i stanju na ljestvici dubrovačkog društva, te, ono što je osobito važan doprinos znanosti - o položaju štićenika u udomiteljskoj obitelji, razaznavajući njegovo mjesto u povijesti iz bezbrojnih listova najrazličitijih arhivskih dokumenata u kojima je trebalo uočiti nahoda i “prepoznati” ga kao dionika dubrovačke svakodnevice.  
    Ova knjiga se, pored doprinosa društvenim i antropološkim studijima, i svojom demografskom naravi bavi cijelim nizom procjena smrtnosti nahočadi i njihovih dojilja, kao i njihovom intergracijom u onodobno dubrovačko društvo.
    Knjiga je popraćena obilnim vrelima, literaturom, kazalom imena, mjesta i pojmova. Bit će koristan udžbenik svima koji se u okviru povijesnih znanosti bave Dubrovačkom Republikom i Mediteranom, a budući da je skladno kompozicijski skrojena te da kroz knjigu autorica progovara kao znalac prilika i nijansi dubrovačkog života kultiviranim i jasnim jezikom - bit će ugodno štivo svima koje zanima ova povijesna zbilja.

                                Slavica Stojan

    12.11.2013.

Dani otvorenih vrata 2013U utorak i srijedu 19. i 20. studenog, u vremenu od 10 do 19 sati održava se manifestacija

DANI OTVORENIH VRATA HAZU 2013.


 
Dana 19. studenog u 11 sati dr.sc. Lovro Kunčević održat će predavanje “O socijalnoj i političkoj stabilnosti Dubrovačke Republike”



Dana 20. studenog u 11 sati dr.sc. Relja Seferović održat će predavanje “U potrazi za izgubljenim blagom: ulaganja i vrijednosti u Dubrovačkoj Republici”

Pozivamo Vas da provedete ugodne trenutke u predavanjima i šetnji kroz Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadskoj obali 6.

 

 

 

 

 

 

31.10.2013.

Annals

  Objavljen je sedamnaesti po redu svezak edicije Dubrovnik Annals, koja već tradicionalno predstavlja izabrane radove domaćih autora međunarodnoj znanstvenoj javnosti. U svjetlu sve izrazitije potrebe za međusobnom suradnjom, razmjenom misli i konkretnih priprema za zajedničke projekte ne čudi što i strani autori postaju sve više zainteresirani za objavu svojih radova u našim izdanjima. Tako je ovom prilikom svoje mjesto dobio članak Paole Pinelli s Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Firenci o uspješnom radu Piera Pantelle iz Piacenze u dubrovačkoj suknarskoj industriji u prvoj polovici 15. stoljeća. Uz ovu klasičnu temu posvećenu prebogatoj dubrovačkoj gospodarskoj prošlosti srednjovjekovnom razdoblju pripada i članak Zdenke Janeković Römer o moći javne riječi i utjecaju propovjednika u srednjovjekovnom Dubrovniku. Živo nam predočujući duboku religioznost ovog društva, autorica je zastala i uz problem komunikacije i prenošenja poruke, koji su različiti propovjednici rješavali ovisno o crkvenim redovima kojima su pripadali, ali i sukladno osobnim sklonostima i temperamentu. Tako su njihove napore tumačili i kasniji dubrovački historiografi, poglavito biografi iz 18. stoljeća poput dominikanca Serafina Marije Cerve i franjevca Sebastijana Slade Dolcija.
  Dok je ovaj rad barem dijelom morao neizbježno ući i u renesansno razdoblje, napustivši klasične granice srednjega vijeka, tekst Lovra Kunčevića o retorici granice kršćanstva u diplomaciji renesansnog Dubrovnika čvrsto je vezan baš uz to kronološki novije vrijeme. Također je zaokupljen problemom komunikacije, ali u posve drukčijem kontekstu, u kontekstu političke borbe i nadmudrivanja kad je bilo važnije prešutjeti, nego otvoreno reći. Zato se kontrastno dopunjuje s ranije spomenutim radom o ulozi propovjednika u srednjovjekovnoj komuni: zajedničko im je inzistiranje na snazi riječi, koja se iskazivala na različite načine. Napokon, zajednički istraživački napor Ivane Mrđen, Ane Prohaska i Nenada Vekarića o stopi i opsegu zločina počinjenih u Dubrovačkoj Republici u 18. stoljeću na tragu je suvremenih demografskih istraživanja i povijesti stanovništva. Svojim potankim analizama društvenih devijacija i bogatim izborom odgovarajućih grafičkih priloga ovaj bi rad morao privući i zaintrigirati stranog čitatelja, pa i potaknuti ga na odgovarajući poredbeni pristup u odnosu na druge onovremene zajednice Sredozemlja i cijele Europe.
  Poput Anala na hrvatskom jeziku kao matičnog izdanja, tako i radove u Analima na engleskom prate izabrani osvrti i ocjene novih izdanja. Uz domaće autore našlo se i ovdje mjesta za jednog stranog gosta: Luca Andreoni, mladi talijanski stručnjak za ekonomsku povijest i doktor znanosti, predstavlja nam djelo svog mentora Marca Moronija o ekonomskim, kulturnim i vjerskim odnosima između dviju jadranskih obala. Srodnu knjigu profesora Moronija o gradovima, prometu i gospodarstvu na Jadranu od kasnog srednjeg vijeka do početka Novog doba prikazao je Relja Seferović. Uz knjigu Nika Kapetanića, baveći se lokalnim gospodarstvom u vidu rada mlinova na rijeci Ljutoj u Konavlima, zastala je Nella Lonza. Demografska snaga kao izvor svakog gospodarskog napretka bila je predmet rada Midhata Kozličića i Ante Bralića, koji su razmatrali kretanje stanovništva u austrijskoj Dalmaciji od 1828. do 1857. godine na temelju popisa stanovništva. Nenad Vekarić u svojem je prikazu naglasio osobitu vrijednost ove knjige zbog pedantnog utvrđivanja svih činjenica, s preciznim lociranjem svakog pojedinog lokaliteta kao na topografskoj karti. Napokon, domeni prikaza uže književnih djela pripadaju rad Mihaele Vekarić, koja se osvrnula na zanimljivo i kvalitetno rusko izdanje “Opisa Dubrovnika” Filipa Diversisa, te šetnja kroz katalog inkunabula i knjiga iz 16. stoljeća u posjedu Knjižnice HAZU u Zagrebu, što potpisuje Relja Seferović.
    Odmjerenim presjekom raznovrsnih tema i ravnomjerno zastupljenim glavnim radovima i prikazima drugih izdanja, Dubrovnik Annals postaju edicija koja se ne samo izborila za samostalan život u sjeni Anala, nego i prozor u svijet na koji sve češće kucaju strani gosti.

Relja Seferović

27.10.2013

Židovke


  Židovke u Dubrovačkoj Republici čine u istraživačkom smislu najslabije poznatu, a s društvenog aspekta osobito zanemarenu skupinu. Većina historiografskih radova iz ovog područja bavila se položajem Židova u Dubrovniku u okviru političkih previranja u stoljećima Republike, ili se radilo o istraživanju pojedinačnih sudbina. To su istraživački pravci koji imaju svoja ishodišta još u djelima starih dubrovačkih analista i biografa. Nova knjiga Vesne Miović pod jednostavnim naslovom “Židovke u Dubrovačkoj Republici” uspješno povezuje oba dosad dominantna pristupa, ali polazeći s njihovih temelja daje posve nov doprinos istraživanju jedne zajednice, bogate i u materijalnom i u duhovnom smislu. Vrijednost je knjige ne samo što samim izborom teme predstavlja veliki korak naprijed u odnosu na dosadašnja postignuća, već prvenstveno u činjenici da vješto povezuje izuzetan rad na arhivskim vrelima s najsuvremenijim dometima međunarodne historiografije. Zahvaljujući tome možemo po prvi put sagledati markantan lik dubrovačke Židovke u intimi doma i obiteljskog života, ali i na blistavoj pozornici poslovnih susreta i raznih dodira širom Mediterana.
  Izdvojeni svijet židovske žene razmatra se u širokom kronološkom rasponu, od druge polovice 16. do početka 19. stoljeća. Iako je s pravom upozoreno na rijetkost vrela koja neposredno govore o većinom tihim junakinjama ove knjige, ipak je zaslugom vješte autorice pronađeno, objašnjeno i preneseno mnogo važnih detalja iz bogatog arhivskog gradiva, nastalog u navedenom razdoblju na talijanskom, latinskom i španjolskom jeziku. Time nam se ukazuje izvrsna prilika da se neposredno upoznamo s tipičnim dokumentima koji obiluju jezičnim osobitostima, svjedočanstvom pravne kulture jednoga vremena, ali i neizbrisivim dokazima kako se nekoć prevodilo s hebrejskoga, kako su pojedine hebrejske riječi i izrazi pronašli odgovarajuće mjesto u romanskim jezicima. Stručnjaci bi zato morali s poštovanjem zastati pred pravim blagom ponuđenih spisa, koji obuhvaćaju gotovo polovicu cijele knjige. Savjesno transkribirani i pregledno izneseni, razvrstani kronološki i po tematskim odrednicama, izabrani dokumenti u prilozima imaju mnogo važniju ulogu od puke dopune temeljnom tekstu i postaju, sami po sebi, polazište za nova istraživanja židovske kulture u starom Dubrovniku, s naglaskom na jezičnom mediju.
  Međutim, uz formalnu se obradu ne smije zanemariti sadržajna. Ovi dokumenti nisu tek apstraktni spisi, nego su nastali kao ulomci iz života stvarnih osoba. Izabrani su baš s ciljem da dopune osnovno autoričino izlaganje, koje prati život židovske žene od rođenja do smrti. Naglasak je stavljen na obiteljskim odnosima, pri čemu se osobito potanko analizira sklapanje braka kao najsvečaniji čin. Na temelju podataka o različitim iznosima miraza, tipičnima za pojedine sredine, zainteresirani za povijest gospodarskih odnosa moći će sa zanimanjem usporediti imovinske prilike u raznim židovskim zajednicama diljem Mediterana. Sama priroda predbračnih i bračnih ugovora (ketuba) unaprijed navodi na pomisao da se gušila sloboda izbora, da je osobito sudbina mlade žene bila unaprijed zapečaćena. No, i to je jedna od predrasuda od kojih se možemo osloboditi čitajući ovu knjigu: opravdano se inzistira na samostalnosti žene, na njenoj sposobnosti da neovisno posluje bez suprugova nadzora, da se bori za svoja prava pred strogim opomenama i zabrinutim pogledima skrbnika. Tako će objektivni dubrovački sud poduprijeti zahtjev mlade Lidije Pardo da sama izabere supruga (unatoč nepomirljivom otporu očeve braće), ali zaštititi i prava Židovki u okrutnom poslovnom okruženju.
  Susret dvaju svjetova na tako malom prostoru unutar dubrovačkih zidina dovodio je do poslovičnih razmirica, koje su i ranije bile predmetom odgovarajućih povijesnih studija. Mnogo pažnje posvećene međuvjerskim odnosima, osobito naporima na pokrštavanju Židova, prepoznajemo i na ovom grupnom portretu dubrovačkih Židovki. Ovom se fenomenu prilazi na tragu kojim se kreće cijelo djelo, s naglaskom na obiteljskom životu. Tako će u pojedinim, dobro argumentiranim slučajevima biti izdvojena ljubav kao jedini razlog za napuštanje otačke vjere i prihvaćanje kršćanstva pod okriljem Rimske crkve. Pritom ćemo, začuđeni, morati pod krinkom pojedinih dubrovačkih vladika “stare krvi” prepoznati Židovke koje su se odlučile na sudbonosan korak napuštanja svoje zajednice radi sklapanja braka s izabranikom svoga srca. Koliko je tu bilo širokogrudnosti i razumijevanja od strane dubrovačkih vlasti sudimo i po prešutnoj zaštiti židovske zajednice, izložene čestim pritiscima i sumnjičavosti crkvenih prelata, ali i gradske svjetine.
  Doista je trebalo strpljenja, razumijevanja i obostrane volje da se osiguraju mir i udobnost kuće u getu, ili u nekom drugom dijelu Grada, u vlasništvu Židova. Autorica napominje: dom dubrovačkih Židova sigurno se nije posebno razlikovao od domova drugih Dubrovčana. I pođimo slobodno korak dalje uz taj zaključak, dopunimo ga napomenom da je žena i majka odgovorna za “tri kantuna kuće”. Naravno da je za židovsku ženu bilo teže, zbog posebnih obreda koje se moralo poštovati u nabavi i pripremi hrane, u odgoju djece, u vođenju drugih poslova. Uz ovo djelo možemo izbliza sagledati sav teret koji je nosila, ali istodobno prijeći prag njenoga doma, upoznati njene poslovne poteze, poslušati plač djece, pa i zaviriti ispod njezinog vela. I pronaći predanost obitelji i zajednici, povezanu sa sviješću o osobnoj slobodi i odgovornosti koju nosi.

Relja Seferović

  5. listopada 2013.

Marina

Marija Gjurašić, doktorandica na poslijediplomskom doktorskom studiju „Povijest stanovništva“, obranila je 27. rujna  2013., u Zavodu za povijesne znanosti HAZU, doktorski rad pod naslovom „Općina Babino polje na otoku Mljetu prema austrijskom katastru Franje I. iz 1837. godine“ pod mentorstvom prof.  dr. sc.  Irene Benyovsky i stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti, polje povijest, grana hrvatska i svjetska povijest moderna i suvremena povijest.

Doktorski rad obranjen je pred Povjerenstvom u sastavu:
prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica,
Akademik Nenad Vekarić, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, član,
dr. sc. Robert Skenderović, Hrvatski institut za povijest, član.


24.rujna 2013.

Vlastela 4 Nenad Vekarić, Vlastela grada Dubrovnika, 4. Odabrane biografije (A-D). Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2013.

      U izdanju Zavoda za povijesne znanosti izašao je četvrti svezak knjige Nenada Vekarića, Vlastela grada Dubrovnika koji sadrži odabrane bibliografije pripadnika vlasteoskog staleža od slova A do D. U knjizi se nalaze i biografije osoba koje nemaju vlasteoski status, ali su pripadale rodovima koje su nekoć imale taj status (primjerice Držići) ili su ga naknadno stekli (primjerice Boždarevići).
     Knjiga sadrži 161 biografiju. Obrađeno je najviše članova iz vlasteoskih rodova Bona-Bunić (39), Caboga-Kabužić (18) i Cerva-Črijević (17), a tu su i biografije Bobaljevića, Palmotića (kao ogranka roda Balislava), Držića, Basiljevića, Beneša, Budačića, Binčulića, Bundića, Boždarevića, Buća, Krusića, te po jedna biografija Bocinolo-Bočinčić i danas malo poznatog roda Cluno-Cavernigo. Uz biografije poznatih povijesnih ličnosti (Marin Bobaljević, Marojica Kabužić, Jaketa Palmotić, Nikolica Bunić i dr.), istaknutih dubrovačkih književnika (Ilija Črijević, Marin Držić, Sabo Bobaljević, Junije Palmotić, Ivan Bunić-Vučić i dr.), povjesničara (Ludovik Črijević-Tuberon, Serafin-Marija Črijević), važnih poklisara i crkvenih dostojanstvenika, u knjizi se nalaze i biografije urotnika, a mjesto je našla i “fatalna žena” Marija-Ana Bosdari zbog koje je 1695. godine ranjen dramatičar i prevodilac Ivan Šiškov Gundulić, a u koju je bio zaljubljen Nikola-Marija Giorgi i zbog neuzvraćene ljubavi, zaredio se, i ostavio za sobom velik književni opus (Ignacio Đurđević). Obrađene su i dvije književnice iz Manfredonije, Speranza-Vittoria i Giulia Bona, koje su vjerojatno bile dubrovačkog podrijetla, ali to još uvijek nije nedvojbeno dokazano.
     Specifičnost ovog leksikografskog poduhvata je što svaka biografija sadrži vrlo jak obiteljski link, analizu rodbinskog kruga koja nerijetko istraživačima može pomoći da lakše interpretiraju postupke dotične osobe. Potom slijede podaci o karijeri, o djelima i pisanim tragovima koje je osoba ostavila, i na koncu, podaci o recepciji suvremenika i ocjena stanja istraženosti. Biografije su iscrpno popraćene arhivskim podacima, literaturom i slikama, fotografijama i faksimilima arhivskih izvora.

Ivana Lazarević

 

 

13. srpnja 2013.

Naslovnica Anali 51/1Naslovnica Anali 51/2Tradicija u novom ruhu:

51. broj dubrovačkih Anala HAZU


    Pedeset i prvi broj Anala dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU predstavlja novo lice uglednog znanstvenog časopisa koji po prvi put u svojoj dugoj povijesti izlazi u dva zasebna sveska. Krenulo se s tim odgovornim korakom u želji da se bogati sadržaj što preglednije izloži vjernoj publici, ali i da bi se odgovorilo sve većem broju zainteresiranih suradnika. Istraživanje povijesti Dubrovnika i Dubrovačke Republike, kako je tradicionalno formulirana tematika kojoj su posvećeni Anali, privlači ne samo sve više domaćih stručnjaka raznih profila, nego postaje sve popularnije i među stranim znanstvenicima, osobito s druge obale Jadrana. Međusobno povezivanje i danas nezaobilazan interdisciplinarni pristup značajke su novog naraštaja povjesničara. Svojim istraživačkim radom, erudicijom i vještinom izlaganja nastoje dosljedno otkrivati i prenositi tajne dubrovačke prošlosti, jer ona postaje ključ za razumijevanje ne samo  jednog drevnog identiteta, nego i dijela suvremenih integracijskih procesa kojima smo svjedoci.   
    Osamnaest objavljenih radova iz ovih Anala moguće je po sadržaju okvirno svrstati u tri skupine, društvenu povijest, povijest književnosti i povijest stanovništva. S kronološke je strane takva podjela nemoguća, jer se tematika ovih radova kreće od ranog srednjovjekovlja do sredine 20. stoljeća. Primjerice, zainteresirani za novčarstvo s jednakim će zanimanjem proučiti prethodno priopćenje Mata Ilkića i Nikoline Topić o arheološkim nalazima orijentalnog novca na lokalitetu nekadašnjeg benediktinskog samostana Sv. Marije od Kaštela, kao i analizu bankarskog poslovanja u dubrovačkom i bokokotorskom kotaru između dva svjetska rata, koju potpisuje Marija Benić Penava. Uz tu dragocjenu gospodarsku sliku prirodno se nadovezuje rad Franka Miroševića o stradanju stanovništva u Velikoj župi Dubrava do kraja 1941, a blok koji pripada razdoblju Drugog svjetskog rata zaokružuje iscrpno priopćenje Blanke Matković o prihvatilištu za repatrirce u Dubrovniku od srpnja do rujna 1945. Napokon, na osobit je način dočarana veza između sakralnog bogatstva i svjetovne oskudice tijekom Prvog svjetskog rata u radu Điva Sjekavice o rekvizicijama zvona na području dubrovačke biskupije.   
    Tradicionalne teme iz dubrovačke prošlosti zastupljene su u velikom broju. Tako je na volju čitatelju hoće li pratiti sve avanture burnog života Gracije Mendes, poslovne žene židovskog podrijetla čiji je dolazak u Grad sredinom 16. stoljeća uznemirio mnoge duhove i završio uspostavom jedne uspješne i dugotrajne poslovne suradnje, što potpisuju Vesna Miović i Relja Seferović, ili će podijeliti neizvjesnost s dubrovačkim kapelanom u osmanskom Budimu s kraja 16. stoljeća i zastati uz njegove tjeskobne izvještaje Rimskoj inkviziciji o položaju balkanskog katoličanstva, uz potanka tumačenja i transkripciju Antala Molnára. Na kratak izlet u 15. stoljeće do susreta s vječnom manufakturom suknara Piera Pantelle još jednom nas vodi Paola Pinelli, dok Irena Benyovsky Latin i Stipe Ledić zajedničkim naporom uspješno rekonstruiraju posjed obitelji Volcassio u Dubrovniku tijekom 13. i početkom 14. stoljeća, uz koloplet važnih društvenih promjena povezanih s postupnim širenjem bogatstva i utjecaja te obitelji. Portret obitelji Volcassio može se usporediti sa sagom o dubrovačkoj vlasteli u južnoj Italiji od kraja 17. do početka 20. stoljeća, koju nam nudi Fiorentino Pietro Giovino pišući o obitelji Zamagna, barunima od Prata u Napuljskom Kraljevstvu. Društvene teme vezane uz povijest stanovništva s naglaskom na kaznenom pravu privukle su Ivanu Mrđen, Anu Prohasku i Nenada Vekarića u zajedničkom radu pod popularnim naslovom Ritam zločina, razmatrajući godišnju i mjesečnu distribuciju kaznenih djela u Dubrovačkoj Republici u 18. stoljeću, a srodno mu je istraživanje o trajanju dubrovačkih kaznenih postupaka u istom stoljeću koje su zajedno proveli Goran Cvjetinović, Ruža Radoš i Nella Lonza. Odmak od sudova i kaznenih postupaka u korist rada dubrovačkog nahodišta i skrbi o trudnicama i rodiljama u drugoj polovici 18. stoljeća nalazimo u suradnji Rine Kralj-Brassard i Kristine Puljizević, s naglaskom na institucionaliziranoj humanosti dubrovačkog Hospitala milosrđa. Karakterističan blok posvećen povijesti stanovništva dopunjuje rad Maje Šunjić o uzrocima smrti u župi Desne-Rujnica u neretvanskom kraju sredinom 19. stoljeća.
    Ljubitelji povijesti književnosti ovom će prilikom doći na svoje kroz značajan historiografski i filološki napor Vladimira Rezara s kritičkim izdanjem, prijevodom i komentarom spisa Ludovika Cerve Tuberona o počecima i rastu Grada. Književnu tradiciju u novijem ruhu predstavljaju Jelena Obradović-Mojaš, upoznavajući nas s kolendama Mata Zamagne uz iscrpne izvatke iz izvornika, kao i Srećko Lorger, tragajući za korijenima gange kao fenomena priprostog polifonog skupnog pjevanja. Napokon, bogatstvo izabranih tema iz ovog i prethodnih brojeva časopisa postat će jasnije sagledamo li rad cijele ustanove, dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti, iz pune povijesne perspektive od samog osnutka. To nam sad omogućuje Magdalena Najbar-Agičić, temeljeći svoj rad i na vrlo zanimljivim i dragocjenim zapažanjima iz rukopisne ostavštine Miroslava Krleže pohranjene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.   
    Poslije oduljeg pregleda radova valja zastati uz uobičajenu rubriku Osvrti i kritike, na kraju drugog sveska, koju je popunilo deset prikaza novijih domaćih i međunarodnih izdanja. I oni u malom predstavljaju ključno stvaralačko načelo Anala: otvorenost suradnicima, poziv na kritiku i argumentiranu razmjenu mišljenja kako bi se što više približilo objektivnosti i povijesnoj istini, s naglaskom na istraživanju dubrovačke prošlosti. S time na umu treba ostati uvjeren da će Anali samo dobivati na važnosti.
                                                                                                                                          Relja Seferović

13. svibnja 2013.

pozivnica

Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje naših knjiga:

ANALI ZAVODA ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU
DUBROVNIK ANNALS

 KNJIGE RIZNIČARSKIH NAJMOVA (1428-1547)
 (priredio: Danko Zelić)

SERAFIN MARIJA CERVA,
PROLEGOMENA ZA SVETU DUBROVAČKU METROPOLIJU

(priredio: Relja Seferović)

Knjiga “GOST”:
VRIJEME UMIRANJA

(autor: Gordan Ravančić)

U PREDVORJU VLASTI
(autor: Zrinka Pešorda Vardić)

VLASTELA GRADA DUBROVNIKA, knjige 2 i 3
(autor: Nenad Vekarić)

Knjige će predstaviti: Zdenka Janeković-Römer, Neven Jovanović, Rina Kralj-Brassard, Lovro Kunčević, Nella Lonza i Danko Zelić.

U programu sudjeluju članovi Udruge Sve ostalo je glazba: Frana Marija Vranković, Damjan Bučić (gitara), Dora Kamber (violina) i Ivana Jelača (klavir).

Prezentacija će biti u petak 17. svibnja 2013. u 18,30 sati u Sorkočevićevom ljetnikovcu na Lapadu.

 

 15. prosinca 2012.

dr. sc. Jelena

 Jelena Obradović Mojaš, doktorandica na poslijediplomskom doktorskom studiju ''Povijest stanovništva'', obranila je 14. prosinca 2012. u Rektoratu Sveučilišta u Dubrovniku, doktorski rad pod naslovom  ''Dubrovačka tradicija kolendavanja od XIII. – XXI. stoljeća'' i stekla akademski stupanj doktorice humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest.

Doktorski rad je obranjen pred Povjerenstvom u sastavu:

prof. dr. sc. Slavica Stojan (predsjednica),
dr. sc. Tanja Perić-Polonijo, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju (član),
prof. dr. sc. Vesna Miović (član).

 

14. prosinca 2012.

Antunini

Zrinka Pešorda Vardić, U PREDVORJU VLASTI. DUBROVAČKI ANTUNINI U KASNOM SREDNJEM VIJEKU

    Dubrovački antunini, najznačajniji i najbogatiji dio građanskog sloja okupljen u bratovštini Sv. Antuna, iz više su razloga značajna istraživačka tema. Bratovština Sv. Antuna, usudio bih se reći, zapravo je genijalni dubrovački “izum” - kako pronaći način da se u dugom vremenskom trajanju osigura socijalni mir. Naime, kada je 1332. godine zatvoreno dubrovačko Veliko vijeće, klasna podjela na vlastelu, koja jedina mogu sudjelovati u političkoj vlasti, i svog ostalog stanovništva bila je “zabetonirana”. Nekad protočni vlasteoski krug, u koji se relativno lako moglo ući, zatvaranjem vijeća postao je neprobojan. No, stvarni život je donosio nove okolnosti. U Dubrovnik su kontinuirano dolazili novi doseljenici, neki od njih svojim su ugledom i bogatstvom nadmašivali vlastelu. Demografske krize, pogotovo ona izazvana kugom 1348. godine, zbog velikog su pomora stanovništva (pa tako i vlastele), dovodile su i veće skupine doseljenika. Već stotinu godina nakon zatvaranja vijeća, u Dubrovniku je izrastao relativno veliki krug novih obogaćenih rodova, lišenih bilo kakva utjecaja u vlasti. Tu potencijalnu socijalnu “bombu” Dubrovčani su neutralizirali osnivanjem bratovštine Sv. Antuna. Stvorili su, slikovito rečeno, “rezervno” plemstvo ili kako je Zrinka Pešorda Vardić vrlo pogođeno definirala - “pripitomljene građane”, krug uglednih rodova koji, doduše, neće moći sudjelovati u radu Vijeća, neće donositi političke odluke, ali će biti pripušteno na najznačajnije činovničke funkcije u Dubrovačkoj Republici (kancelari, bilježnici). Taj krug dubrovačkih antunina Zrinka Pešorda Vardić izvrsno je analizirala u svojoj knjizi, također pogođena naslova “U predvorju vlasti”.
    Temeljeći svoje istraživanje u velikoj mjeri na prozopografskim studijama pojedinih antunina, uložila je veliki istraživački napor kao bi došla do što preciznijih i utemeljenijih zaključaka. Pešorda Vardić je uspješno pokazala razvojni put antuninske bratovštine od udruge religiozno-karitativnog obilježja do institucionalnog okupljališta elitna dubrovačkog građanstva.  Ukazala je i na veliku sličnost u procesu građanske staleške diferencijecije sa staleškim izdvajanjem dubrovačkog plemstva, koje se odigralo nekoliko stoljeća ranije. Istaknula je da unatoč ostvarenju svih predispozicija koje su antunini imali za dosezanje najviše društvene ljestvice (imetak, ugled, statusne simbole), oni nisu mogli iskoračiti na najvišu stepenicu staleške hijerarhije i zajedno s vlastelom participirati u vlasti. Zbog staleškog obzidavanja plemstva i činjenice da su jednostvavno „zakasnili“ ući među vlastelu, antuninima nije preostalo ništa drugo nego zadovoljiti se položajem sekundarne elite kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika.  
    Jedan od elemenata antuninskog identiteta bili su njihovi rodovi i casate, koje su svojom strukturom oponašali vlasteoske. Isticanje nekadašnjeg plemićkog podrijetla, premda zamagljeno "popravljenim interpretacijama", pomagalo je antuninima u socijalnom usponu i približavalo ih njima nedostižnom uzoru plemstva. Obiteljske strategije (složenost, politika bračnih veza) imale su isti cilj kao i u vlastele - osiguravanje imovine i gospodarske moći na kojoj se zasnivao status antunina. Razlika koju je autorica uočila odnosi se na mogućnosti sklapanja braka: dok su plemići bili strogo endogamni, antunini su ipak bili liberalniji u odabiru partnera. Po mišljenju autorice, to je otvorilo mogućnost stvaranja prisnijih veza među bračnim partnerima, što se može potvrditi i u sačuvanim oporukama. No, i antuninski su se rodovi, nakon početnog strukturiranja i gospodarskog etabliranja tijekom druge polovice 14. stoljeća, brzo počeli zatvarati unutar sebe, izdvajajući i na taj način svoj stalež.
    Do vrlo zanimljivih nalaza autorica je došla istražujući unutrašnji ustroj same bratovštine Sv. Antuna. Naime, oponašajući organizacijom bratovštine sustav plemićke vlasti, antunini su željeli stvoriti dojam postojanja paralelne vlasti. Iako im to, dakako, nije uspjelo, izazivalo je reakciju vlasti koja je neke oblike rada bratovštine smatrala nedopustivo sličnima funkcioniranju Velikog vijeća. Osim toga, i unutar bratovštine došlo je do stvaranja uže grupe uglednih članova koji su imali presudan utjecaj na stvaranje odluka, slično kao što se to dogodilo i među patricijatom. Pešorda Vardić objašnjava načine na koji su Antunini ostvarivali prestižni socijalni status, pri čemu je trgovina imala najveće značenje, ali je za približavanje stvarnoj vlasti bilo važno ući u diplomaciju ili državnu administraciju, prije svega kancelariju i notarijat. Samo na položaju kancelara mogao je pučanin osjetiti blizinu samom vrhu plemićke republike. Tajnička je služba bila najveća dužnost do koje se mogao uspeti neplemić, što se pokazivalo i na ritualnoj razini budući da je tajnicima priređivan državni sprovod najviše razine.
    I, na kraju, ono najvažnije, ono što je zapravo rezultat dubrovačkog “genijalnog” izuma. Za razliku od situacije u ostalim dalmatinskim gradovima, dubrovački se pučani nisu suprotstavljali vlasti, iako je vlastela stalno bila svjesna potencijalne opasnosti. Antunini su, umjesto otpora, odabrali suradnju, svjesni da neće ući u vlast, ali i da postojeće uređenje jamči potreban okvir za njihovu najvažniju djelatnost – gospodarstvo. Usamljeni slučaj kratkotrajne "zavjere" Marina Držića vjerojatno je iznimka koja potvrđuje pravilo, a ne jedini preostali dokaz pučanskoga nezadovoljstva.  Tim više što i recentna istraživanja pokazuju da je Držićev pothvat više bio dijelom klanovske borbe dubrovačke vlastele, a ne staleški plan smišljene građanske pobune.
    Knjiga Zrinke Pešorde Vardić obrađuje temu koja je bila tek djelomično dotaknuta u pojedinim prilozima starijih povjesničara, ali koja dosada nikada nije sustavno istraživana. Samim time riječ je o djelu iznimne važnosti za dubrovačku, ali i hrvatsku medievistiku. Budući da je autorica u postojećoj literaturi mogla naći samo ograničenu pomoć, oslonila se ponajviše na vlastita arhivska istraživanja, davajući time bitan biljeg izvornosti djela i razvoju dosadašnjih spoznaja o društvenim strukturama i procesima srednjovjekvonog Dubrovnika. S određenim iskustvom arhivskog istraživanja i poznavanjem dubrovačkog arhiva, učinila je znatan i uspješan napor pregledavanja niza arhivskih fondova raznovrsne građe uglavnom iz 14. do 16. st., ali i iz kasnijih razdoblja. Uravnoteženim metodološkim pristupom i spojem kvantitativnih i kvalitativnih analiza, našla je dovoljno potkrijepe tezama koje iznosi u radu, otkrivajući niz dosad nepoznatih činjenica. Kombinirajući rezultate vlastitih arhivskih istraživanja s podacima dostupnima u domaćoj ali i velikim dijelom inozemnoj literaturi, stvorila je uvjerljivu sliku o stvaranju i razvoju antuninskoga građanskog sloja u Dubrovniku. Premda su društvene strukture i dosad bile predmetom znanstvenog interesa, po problemskoj usmjerenosti uglavnom su se odnosile na istraživanje vlastele, dobrim dijelom zanemarivši građanski sloj koji je staleški bio pozicioniran odmah ispod plemstva. Autorica je ovom knjigim ispravila taj historiografski nedostatak, te je cjelovitim prikazom dubrovačkih antunina s konca srednjeg vijeka u cjelinu dubrovačkog društva uklopila taj iznimno važan sloj sekundarne gradske elite, kojoj su pripadala neka od najpoznatijih imena dubrovačke povijesti uopće (Benedikt Kotrulj, Mavro Vetranović, Marin Držić, Nikola Nalješković, Miho Monaldi, Cvijeta Zuzorić i drugi).

Nenad Vekarić


8. prosinca 2012. 

rizničarski najmovi Knjiga rizničarskih najmova Liber affictum thesaurarie (1428-1547), prir. Danko Zelić. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012.

“U Dubrovniku postoji samo jedna vlada i jedna država i jedna služba rizničara, koji su naši prethodnici vrlo pomišljeno i svečano ustrojili…ˮ, jer ona djeluje “ne samo za spas duša umirujućih, nego i za dobrobit i čast čitave dubrovačke države, a pogotovo za uzdržavanje siromašnih i jadnih ljudiˮ, kaže se u arengi (uvodu) jednog propisa iz 1441. Spomenuti iskaz, u kome se pobožnost i skrb za potrebite spominju u istom dahu s najvažnijim državnim interesima, ne treba otpisati kao golu retoriku koja žonglira općim mjestima, nego shvatiti kao odraz duboko ukorijenjene vjere da se države uzdižu i propadaju Božjom voljom, a da su im dobra djela najbolji zagovornici.ˮ
Ovim riječima započinje Knjiga rizničarskih najmova Liber affictuum thesaurarie (1428-1547) koja je ovih dana tiskana u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, kao 12 knjiga u seriji Monumenta historica Ragusina u kojoj se objavljuje arhivsko gradivo.
Knjiga se sastoji od uvodne studije koju je napisala Nella Lonza, analize arhivskog izvora koju je napisao Danko Zelić te, transkribirane arhivske knjige rizničarskih najmova koju je za tisak priredio Danko Zelić. Obje studije su prevedene i na engleski jezik.
Navedena arhivska knjiga najstariji je izvor te vrste sačuvan u Državnom arhivu u Dubrovniku, a ustanovljena je 1428. godine. Ona sadrži glavnu evidenciju tzv. vječnih najmova proisteklih iz nabožnih zapisa (legata) nastalih između sedmog desetljeća 13. stoljeća i 1526. godine, te osvjetljava rad dubrovačkih rizničara. Ti najmovi su bili namijenjeni za činjenje milosrdnih djela (piae causae), osnosno za spas duša (pro anima). Glavni protagonisti ove knjige su ostavitelji, vlasnici i korisnici nekretnina, dubrovačka vlastela i pučani, svećenici i redovnici, a razumijevanje rada državnih rizničara nam omogućuje uvid u različite segmente života Grada u srednjem vijeku.
Izdavanje arhivskog gradiva od izuzetne je važnosti za povijesnu znanost jer ga čini dostupnim puno širem krugu znanstvenika i čitatelja, lišava ga snalaženja u labirintu arhivskih dokumenata i borbe s teško čitljivim rukopisima. Uz izvanredne studije Nelle Lonza i Danka Zelića, ova knjiga će biti korisna i zanimljiva svima koji žele razumjeti djelovanje institucije državnih rizničara u Dubrovačkoj Republici.

Ivana Lazarević

 

 

 

1. prosinca 2012.

Vlastela grada Dubrovnika, 3

Nenad Vekarić. Vlastela grada Dubrovnika 3. Vlasteoski rodovi (M-Z). Zagreb – Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012.

U izdanju Zavoda za povijesne znanosti izašao je treći svezak knjige Nenada Vekarića, Vlastela grada Dubrovnika koji sadrži povijest pojedinih vlasteoskih rodova i njihovih pučkih ogranaka od slova M do Z.
U knjizi svaki vlasteoski rod ima svoju natuknicu koja sadrži podatke o prezimenu roda, promjenama prezimena i nadimcima, legendu o podrijetlu, spomene roda u arhivskim dokumentima, genealoški razvoj, migracije i vrijeme utrnuća. Tako su u ovom svesku obrađeni poznati vlasteoski rodovi poput Gučetića, Getaldića, Menčetića, Pucića, Ranjina, Đamanjića, Rastića i Sorkočevića, ali i mnogi Dubrovčanima danas nepoznati izumrli rodovi, ne manje važni u najranijoj povijesti Dubrovnika. Navode se i podaci o istaknutim članovima koji su obnašali važne državničke funkcije, koji su bili knezovi, poklisari i slično. Autor je naveo i zapise iz sudskih postupaka, oporuka i niza drugih vrela sačuvanih mahom u Državnom arhivu u Dubrovniku. Također je naznačena klanovska pripadnost roda i pojedinih casata. Svaka natuknica je popraćena tabličnim prikazom casata u polustoljetnim intervalima (do uključivo 1900. godine), faksimilima arhivskih dokumenata, prikazom grbova te, sačuvanim portretima i fotografijama vlastele. Natuknice su upotpunjene iscrpnim bilješkama i uputnicama na literaturu. U posebnim poglavljima su navedeni vlasteoski rodovi koji nisu konzumirali plemićke povlastice i pučani s vlasteoskim prezimenima.
Izuzetnom metodološkom sustavnošću i kronološkom potpunošću ova knjiga daje saznanja o funkcioniranju vlasteoskog staleža, a time i grada Dubrovnika. Treći svezak knjige Vlastela grada Dubrovnika nezaobilazno je djelo za sve koje zanima povijest vlasteoskog kruga i pojedinaca koji su pripadali tom krugu.
Godine 2013. bit će tiskan i četvrti svezak koji će obuhvatiti biografije pripadnika vlastele od slova A do D.  

                                                                                                                                      Ivana Lazarević

 

 

9. studenoga 2012.

 Dani otvorenih vrata

 

 

 

 

13. i 14. studenoga, utorak i srijeda, od 10 do 19 sati za javnost će biti otvorena palača Akademije kao i njezinih tridesetak znanostvenoistraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica u Zagrebu, Bjelovaru, Cavtatu, Dubrovniku, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Splitu, Trstenom, Varaždinu, Vinkovcima, Vukovaru i Zadru.

Posjetitelje Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku očekuju raznovrsne prezentacije i izložbe. Dođite!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

24. listopada 2012.

 Ivana

Ivana Lazarević, doktorandica na poslijediplomskom doktorskom studiju „Povijest stanovništva“, obranila je 24. listopada 2012. u Zavodu za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik,  doktorski rad pod naslovom  „Vlasteoske kuće u gradu Dubrovniku 1817. godine” i stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest.

Doktorski rad je obranjen pred Povjerenstvom u sastavu:

dr. sc. Danko Zelić, predsjednik, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb,

prof. dr. sc. Nella Lonza, član, Zavod  za povijesne znanosti  HAZU, Dubrovnik,

prof. dr. sc. Vesna Miović, član, Zavod  za povijesne znanosti  HAZU, Dubrovnik.


 

11. listopada 2012.

Jasenka

Jasenka Maslek je 11. listopada 2012. u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, obranila doktorsku disertaciju ''Vinogradarstvo na poluotoku Pelješcu (1815.-2000.) i njegov utjecaj na razvoj stanovništva'' pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Anđelka Akrapa na Poslijedipolomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva Sveučilišta u Dubrovniku i stekla akademski stupanj doktora znanosti.

Disertacija je obranjena pred Povjerenstvom u sastavu:

akademik Nenad Vekarić, Sveučilište u Dubrovniku i Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, predsjednik Povjerenstva 

prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet u Zagrebu, član Povjerenstva

dr. sc. Milan Vrbanus, Hrvatski institut za povijest, član Povjerenstva.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

19. rujna 2012.

Anali 2012

     U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku objavljen je jubilarni, pedeseti broj časopisa Anali. Tradicionalno posvećeni otkrivanju tajni koje zastiru dubrovačku prošlost od dalekih stoljeća Republike do izazova modernog doba, Anali su postali zubljom dragocjenog znanja bez koje se lako izgubiti na zavojitim putevima naše bogate povijesti. Svoj doprinos tom cilju ovoga je puta ponudilo šesnaestoro znanstvenika i istraživača, koji potpisuju četrnaest izvornih znanstvenih radova. 
     Privučen vječnim pitanjem kako su se međusobno doživljavali stoljetni jadranski takmaci, Lovro Kunčević nudi dubrovačku sliku Venecije i venecijansku sliku Dubrovnika u ranom novom vijeku, upozoravajući ne samo na “spontano stvorene stereotipe”, već i na ulogu vlasti u njihovu stvaranju. Radovi Rine Kralj-Brassard i Ivane Lazarević tvore posebnu malu skupinu tekstova, posvećenu sve popularnijoj povijesti stanovništva. Dok iz prvog od spomenutih kroz zanimljivu povijesnu šetnju doznajemo potankosti o smještaju zgrada dubrovačkog nahodišta od prve polovice 15. do prve polovice 20. stoljeća, kroz pregled granica dubrovačkih seksterija stječemo ne samo jasan uvid u čvrsti okvir koji je teritorijalnom podjelom omeđivao gradsko stanovništvo, već i uspostavu povijesnog kontinuiteta, jer su upravo austrijske vlasti obnovile odgovarajuće odredbe srednjovjekovne komune. Ovoj skupini pripada i rad Nenada Vekarića, koji na temelju prirodnog kretanja u vlasteoskom krugu otkriva korelaciju između društvenog statusa i procesa demografske tranzicije i utvrđuje da je tranzicija u vlasteoskom krugu započela već u 17. stoljeću, stoljeće ranije nego što se u dosadašnjoj ekonomskoj teoriji uzimalo kao početak tog procesa.
     Djelo benediktinca Grgura Lazzarija, nadbiskupa s kraja 18. stoljeća, privuklo je interes Relje Seferovića, koji je rad upotpunio kritičkim izdanjem i prijevodima dvaju latinskih govora održanih u čast visokog prelata, tijekom čije je uprave dubrovačkom Crkvom napokon uređeno pitanje gradskih župa. Piotr Zurek i Antun Pavešković zaokupljeni su zasebnim temama iz razdoblja francuske uprave u Dubrovniku: od diplomatskih i političkih poteza koje je vukao knez Adam Czartoryski na ruskom carskom dvoru s konkretnim vojnim posljedicama na dubrovačkom ratištu 1806, do uzaludnog napora za ponovnom uspostavom Republike kroz ustanak 1813. i 1814, na koji se gleda s aspekta klasične i suvremene historiografije, ali i književnosti.
     Ovim je naznačen sljedeći blok radova, prvenstveno posvećenih umjetnosti. “Prvu komparatističku studiju koja u obradi teme Abrahamove žrtve integrira ne samo hrvatske književne adaptacije i njezine odjeke, nego je prvi pokušaj obuhvatnog prikaza” zajedničkim radom nude Viktoria Franić Tomić i Slobodan Prosperov Novak, dok Ivana Brković istražujući semantiku prostora u Trublji slovinskoj pjesnika Vladislava Menčetića na nov način prilazi problemu identifikacije Drugoga između katoličkog i osmanskog prostora. Marinela Rusković-Krištić vodi nas zbirkom libreta Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, tražeći odgovarajuće uporište za povijest glazbenog kazališta, dok umjetnosti kroz pitanja suvremene dubrovačke arhitekture zasebno prilaze Sandra Uskoković, analizirajući po njenom sudu ovdašnja najznačajnija djela nastala u prvoj polovici 20. stoljeća uz njihov odnos prema drevnom kulturnom naslijeđu, te Patricija Veramenta, zaustavivši se uz grobnicu obitelji Federika Glavića na Boninovu i prikazavši ne samo spomeničke vrijednosti grobnice, nego i tužnu sudbinu veleposjednika Federika i njegove jedinice Marije.
     Još jedan susret s demografskim pitanjima očekuje nas uz rad Maje Šunjić, istražujući kretanja stanovništva u Kominu i širem neretvanskom kraju na prijelazu 18. u 19. stoljeće, dok su Lovorka Čoralić i Maja Katušić zajedno portretirale slikoviti lik Peraštanina Tripuna Štukanovića, pukovnika mletačke vojske iz druge polovice 18. stoljeća, ponudivši ujedno iscrpan uvid kako su sastavljane mletačke trupe.
     Uz sjećanje na akademika Šimu Spaventija koje potpisuje njegov nekadašnji mlađi suradnik, a danas predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić, Anali na kraju donose tradicionalno bogat izbor osvrta i kritika na objavljena djela. Među dvanaest tekstova posvećenih domaćim i stranim izdanjima našlo se jednako mjesta za zbornike radova sa znanstvenih skupova, monografije i objavljenu građu, pa i za srodne časopise drugih ustanova.
     Analima konkurencije ne manjka. U vremenu preporoda društvenih i humanističkih znanosti sve veća je potreba za međusobnom komunikacijom, za upoznavanjem javnosti s rezultatima rada i za kritičkom procjenom napisanog. No, sve veći broj zainteresiranih suradnika jasno govori o imenu i vrijednosti ovog časopisa. Pedeset objavljenih brojeva govori o kvaliteti i tradiciji, a neprekidan priljev novih tema i novih ljudi govori o vitalnosti i aktualnosti. Ne zaboravimo tu poruku listajući stranice časopisa.   

Relja Seferović 

16. lipnja 2012.

Irena

Irena Ipšić je 16. lipnja 2012. u Rektoratu Sveučilišta u Dubrovniku, obranila doktorsku disertaciju ''Razvoj Orebića u 19. stoljeću (prema katastru Franje I. kao izvor za istraživanje urbanih, gospodarskih i demografskih prilika)'' pod vodstvom mentorice doc. dr. sc. Irene Benyovsky-Latin na Poslijedipolomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva Sveučilišta u Dubrovniku.

Disertacija je obranjena pred Povjerenstvom u sastavu:

akademik Nenad Vekarić, Sveučilište u Dubrovniku i Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, predsjednik Povjerenstva 

prof. dr. sc. Anđelko Akrap, Ekonomski fakultet u Zagrebu, član Povjerenstva

dr.sc. Robert Skenderović, Hrvatski institut za povijest, član Povjerenstva

 

 

 

9. lipnja 2012.

dr. sc. Rina Kralj-Brassard

Rina Kralj-Brassard je obranila 9. lipnja 2012. u Rektoratu Sveučilišta u Dubrovniku, doktorsku disertaciju ''Neželjeno majčinstvo, podržavljeno roditeljstvo: Napuštena djeca u Dubrovniku od XVII. do XIX. stoljeća (Povijesno-demografski i kulturno-antropološki pogledi)'' pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Miroslava Bertoše na Poslijediplomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva Sveučilišta u Dubrovniku.

Disertacija je obranjena pred Povjerenstvom u sastavu:

prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet u Zagrebu, predsjednica Povjerenstva,

dr. sc. Zrinka Pešorda-Vardić, Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, član Povjerenstva

akademik Nenad Vekarić, Sveučilište u Dubrovniku i Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, član Povjerenstva.

 

 

 

10. svibnja 2012.

Na izbornoj skupštini Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, održanoj 10. svibnja 2012. godine u Zagrebu, upravitelj Zavoda prof. dr. Nenad Vekarić izabran je za redovitog člana Hrvatske akademije.

 

 

 

 

 

 

 

29. i 30. studenoga 2011.

plakat

Pozivamo Vas na DANE OTVORENIH VRATA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI u utorak i srijedu 29. i 30. studenoga 2011. godine od 10 do 18 sati.

Posjetite nas u Sorkočevićevom ljetnikovcu na Lapadu. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

23. listopada 2011.

pozivnicaČast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjiga  Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, izdanih u 2011. godini.

Predstavit će se sljedeća izdanja:


ANALI ZAVODA ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU i DUBROVNIK ANNALS

ODLUKE DUBROVAČKIH VIJEĆA 1395-1397.
(autor: Nella Lonza)

ČUDAN TI JE ANIMAO ČOVJEK. RASPRAVE O MARINU DRŽIĆU
(autor: Milovan Tatarin)

KONAVLE U XV. STOLJEĆU
(autor: Niko Kapetanić)

VLASTELA GRADA DUBROVNIKA, knjiga 1
(autor: Nenad Vekarić)

Predstavljanje će biti u petak 28. listopada 2011. u 18,00 sati u Sorkočevićevom ljetnikovcu na Lapadu.

 

 

 

 

13. listopada 2011.

Žarko Dugandžić

Žarko Dugandžić, doktorand poslijediplomskog doktorskog studija „Povijest stanovništva“, obranio je 13. listopada 2011. u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu doktorski rad pod naslovom „Stanovništvo općine Metković od 1825.-1918. godine“ i stekao akademski stupanj doktora znanosti.

Rad je obranjen pred Povjerenstvom u sastavu:

prof. dr. sc. Nenad Vekarić -  predsjednik povjerenstva,

prof. dr. sc. Anđelko Akrap, član,  

dr. sc.  Robert Skenderović, član. 

 

 

 

16. srpnja 2011.

dr. sci. Aida CvjetkovićMr. sc. Aida Cvjetković obranila je 16. srpnja 2011. u Rektoratu Sveučilišta u Dubrovniku, doktorsku disertaciju "Dubrovački brodovlasnik Federiko Glavić" pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Stjepana Ćosića na Poslijedipolomskom studiju Povijest stanovništva Sveučilišta u Dubrovniku.

Disertacija je obranjena pred Povjerenstvom u sastavu:

prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet u Zagrebu, predsjednica Povjerenstva,

prof. dr. sc. Gordana Vilović, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, član Povjerenstva,

prof. dr. sc. Nenad Vekarić, Sveučilište u Dubrovniku i Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, član Povjerenstva.